“Deložacija.”

Polako, bojažljivo, otključala je vrata, povukla za sobom ono koferče i ušla u mračni hodnik. Sablasna tišina. Tek što je par koraka napravila kad joj se lice sudarilo sa paučinom. Vrisak je prekinuo tišinu tek na momenat. Dok je proklinjala svoje iznenađenje nad malo paučine i ponavljala u sebi besprijekorno uvježbanu rečenicu: “Samo par dana, dok se ne snađem,” shvatila je da niko ne izlijeće iz mračnih soba.

(more…)

Covjek mojih godina
prislonio je biciklo uz kontejner.
Trudio se da istovremeno
drži poklopac kontejnera
i analizira sadržaj smeca, što
mu nije polazilo za rukom.
Pored njega su prolazili ljudi.
Prolaznicima nije palo
na kolektivnu im pamet
da jadnom covjeku treba barem
pridržati poklopac dok ovaj ne izvadi
dovoljno ostataka hrane
da nahrani svoju gladnu djecu.
Pomogao mu je
covjek koji je u crnoj kesi
nosio polomljen kristal
i još jedan negativan
test na trudnocu.

Djevojcica je
napravila fotografiju
koja je, sa svojih
desetak megapiksela,
vjerno prikazivala njene sise
i svježe obrijanu vaginu.
Sliku je, anonimno,
okacila na blog.
Njen stari, uspješni biznismen,
upravo je kupio novog mekintoša.
Konektovao se na internet
i otvorio mejl.
Prijatelj i radni kolega
poslao mu je sliku
koja ga je napalila.
Na prvoj pauzi otišao je u wc
i izdrkao. Poslije posla
došao je kuci.
Poljubio je ženu i kcer.
Podsjetio je kcerku
da ce, ako uspješno završi
prvi razred srednje škole,
dobiti sonijevu kameru.

Čitam ovu nazovipjesmu
i zaključujem:
Iznad naših glava
trebalo bi se nalaziti
nebesko tijelo
koje bi služilo kao semafor
u koji bismo gledali
kada nismo najsigurniji
da li da se smijemo
ili da plačemo.

______________________”Pčela ima bilateralno
___________________simetrično i kolutićavo tijelo.
_______________________Kolutići su srasli
________________u tri funkcionalne skupine:
_________________________glavu, prsa i zadak.”

Sagorijevamo
u istim pozama.
Tako zamjenjivi
trošimo se
za mrvicu orgazma.

___”Popij jednu, ajde, ajde, kad si trijezan nema vajde.”

Why drinkand drive_________”Znanstvenici odavno
when u can’t fly??? __________znaju da su pčele
____________________________društvena bića,
______________________ali sad su otkrili da
______________________u društvu rado i popiju.”
Djevojka
u faci nije nešto.
Ali ima dobra prsa
i solidan zadak.

_____________Pčele proizvode med. Ne interesira

___________________ih moda. Laici su

Pojavu neminovnosti ______kada je fudbal u pitanju.

pripišite _______________Gledaju samo crnobijele

ljudskoj mašti __________filmove, ili uopće ne prate

i_______________________________ televiziju.

upitnoj inteligenciji.

___________________Mrzim konvencionalnost

_____________________________Kaže pčela.

_______________________Međutim, prinuđeni

________________smo na trivijalnosti

____karakteristične za svoju vrstu.

Šuti čovjek._________________________

Sve naše promašaje
pripisali smo
historijskoj uslovljenosti.
Ostalo je evolucija. _______Evolucija?
____________________________Med je sladak.
____________________________Govna smrde.

Ima li tu mjesta za evoluciju?

Onda sam ustao
I nemajući zacrtan svoj pravac
Krenuo za dvojicom tužnih starih pasa.
Jedan je pričao o trideset i šest
Sadnica koje je izbrojao
Između dva mosta.
Više ih nije bilo,
A ja u tome nisam vidio razloga
za zabrinutost.
Pa i mi smo sad tu
Između ta ista dva mosta.
Pa ćemo nestati, možda brže nego
Trideset i šest sadnica i nikada više
nećemo hodati tuda.

Onda sam ugledao kuju
Onako napirlitanu, nacifranu i nadmenu
Koja je na uzici vodila takođe dotjeranu
Djevojku mojih godina.
Djevojko, zovnuo sam je.
Htjedoh joj pričati o suncu, travi,
Mirisima iz prodavnice mesnih specijaliteta,
O dvojici tužnih pasa koji prijevremeno
oplakuju svoj nestanak.
Ona mi je potrčala u susret, radosna
Što, eto, stvari ne prestaju da se dešavaju
U njenom odsustvu.
Kuja je grubo povukla uzicu
I između nas dvoje ostvarila zacrtanu distancu.

Svi su, popodne, nestali.
Zatvorili su se među zidove.
Pljesnuo sam dlanovima i zamolio ulicu za ples.
Noć je sišla s trona, preobukla se i čestitala
Prosjacima, klošarima i lutalicama koji su
Slavili još jednu pobjedu života.

Džez,
Igra prstiju
Pod potkošuljom
I vlažan trag
Na vratu.

San,
Pokret usana kao
Izvidnica jutra
I toplota
Ispod jorgana.

Prolaznici
Na ulicama prolaznosti.
Ruka u ruci
I ritam naših
Koraka.

Dva zagrljaja,
Na početku i na kraju
Čežnje, čekanja
I usamljenosti
U krdu.

Svijest
O prisustvu
U milijardama atoma
Moga i tvoga
Tijela.

I opet džez, noć
Ljubav
I spajanje.
Svijet u granicama
Kauča na razvlačenje.

Hajde da kažem koju o muzici kao komadiću našeg bosanskog identiteta. (more…)