Šta bi bilo da nije bilo…?
“Ustajem iz kreveta, brijem se i oblačim svoje odjelo, kravatu, s porodicom jedem dorucak. Uzimam aktovku i silazim niz stepenice. Otvaram garažu gdje, pa se svi smjestimo u kola i krećemo u radni dan. Sve izgleda kao reklama za ‘real estate’ ili neki novi model porodičnog automobila.”
Vjerovatno bih krenuo tim putem, zavrsio faks, postao inženjer, BiH bi bila članica Evropske unije, a ja vjerovatno prosječan, poslušan član tog sistema. Snajperska vatra kojom sam zasipan u Sarajevu, granatiranje, glad i smrt svuda oko mene su, međutim, od mene stvorili gerilca. Više ne mogu imati konvencionalni posao u “fabrici”. Nisam u stanju da poštujem na Zapadu ustoličena mjerila vrijednosti.
