Baveći se istom temom koju danas pokušavam da pojasnim, Konfučije je došao do zaključka da: Prvo treba objasniti pojmove, jer bez pojmova nastojanja nemaju uspjeha. Kada kažemo kurva, siguran sam da svi mislimo na profesiju iznajmljivanja vaginalnog otvora sa pratećim uslugama, uz slične i srodne oblike korištenja tijela i vremena, u svrhu sticanja materijalnih viškova. Nakon dublje analize i demistifikacije seksa, shvatićemo da je ponuda vaginalnih mišića i vaginalnih sokova, uveliko precijenjena, samo jedan od oblika korištenja umnih i fizičkih sposobosti na tržištu rada i usluga. Pokušajte nekome iznajmiti toplu i navlaženu vaginu, uz prateći par sisa, u lijepo ukrašenoj kutiji. Ne ide.
Dalje »
Objavio/la:
Bosanscki, 3. Dec. 2007. u 17:43 |
Litersatura |
11 komentara
Primordijalni poriv jačeg spola za dokazivanjem muškosti u zadnjih par milenijuma ugrožen je ozbiljnim zasićenjem tržišta ženki. Naime, dok je većina naših dalekih rođaka u životinjskom svijetu kroz trnoviti put evolucije brižljivo čuvala i sačuvala privilegiju povlaštenog oplođavanja za svoje dominantne mužjake, kroz urođeni sistem evaluacije, čovjek je na svoju ruku krenuo stranputicom, oslanjajući se na svoju upitnu sposobnost određivanja vlastitih mjerila vrijednosti. Tako je doveo u pitanje budućnost svoje vrste. Prvo je svjesno srozao vrijednost ženke na omalovažavajuću mogućnost izraza u novčanom ekvivalentu. Onda je, u utakmici gomilanja novca, proizveo prvi višak materijalnog dobra. Viškovi materijalnih dobara su rezultirali katastrofalnim pomijeranjem fokusa napretka sa ženki na nove viškove, što je dodatno narušilo ionako pokoleban muški duh. Izlaz iz takvog, sa historijske distance očito dekonstruirajućeg stanja za muški integritet, umjesto povratka korijenima čovjek je pokušao naći u novim načinima borbe za dominaciju-ratovima. Ratovi, taj fenomen ljudske zablude, otkrili su novu ljudsku bolest- bijeg od individualnog ka kolektivnom, sa akcentom kolektivnog u jezičkim konstrukcijama kao što su kolektivna odgovornost, kolektivno blagostanje, kolektivna sigurnost… Čovjek je izmislio medije i državni aparat da zaštiti novi poredak i novoizabranu vrijednost-materijalne viškove. Upregnuvši poljuljanu inteligenciju u paradoks-uništavanje u svrhu stvaranja, čovjek gubi sposobnost pravilne percepcije i ne vidi sve jasnije mane nove, nestabilne, vrijednosti.
Dalje »
Objavio/la:
Bosanscki, 1. Dec. 2007. u 17:23 |
Litersatura |
4 komentara
Nekada smo igrali tu bolesnu igru
grizli, rezali, mlatili i davili
jedno drugo,
čemu tek danas vidim
smisao,
pred očima mi leprša
kao donji veš na štriku.
Sa kakvom slašću smo,
naknadno,
jedno drugom lizali rane
i sanjali trenutak
kada ćemo si zariti zube
u ušećereno srce na štapiću.
Takav fellatio bi tek
bio uvertira
u bjesomučno vođenje ljubavi,
jebanje
u zdrav mozak
tretiran drogom i alkoholom,
u očajničkom pokušaju
da nađemo taj
surogat za život.
Dalje »
Objavio/la:
Bosanscki, 22. Nov. 2007. u 21:09 |
Litersatura |
6 komentara
Tu i tamo, s neba bi se otkinula zvijezda.
Zapravo se radilo o naučno objašnjivoj pojavi
Koja se, neobjašnjivo, događala samo
Onda kada nisi bila sa mnom.
Od kad si pala
Ono kada su ti u vodokotliću našli
Tri kilograma žutog,
Uredno upakovanog u najlon,
Sjećaš li se, tada si progutala
Dvadeset tableta prosječnog ekstazija,
Trideset grama spida,
I paketić trave,
Od toga su ti stali bubrezi,
Pa si se na putu prema stanici komirala
I naposlijetku
Umrla,
A naša mačka je izašla iz stana
Sišla niz stepenice i došla do ulaznih vrata
Koja su je prepolovila,
Jer je opruga na vratima i danas prezategnuta,
Uprkos brojnim pritužbama stanara,
Vrati se na četvrti red
I nastavi na dvadeset i četvrtom,
Pričam malo nepovezano
Iz razloga što se srušio sav moj svijet,
Figurativno rečeno, saobraćaj misli mi
Je opravdano u haotičnom stanju.
Zvijezde više ne padaju.
Slagaću ti,
Možda padaju,
Od kada su ti rasporili stomak
I izvadili svu tu drogu,
A u kontejner bacili dvije polovice
Naše mačke,
Nebo je oblačno, na vremenskoj prognozi
Najavljuju snijeg,
Zbog takve nebeske situacije ne mogu
Sa sigurnošću tvrditi
Šta se dešava iza oblaka.
Ljubav je nemoć imaginacije
Da zamisliš svijet bez voljene osobe,
A stvarnost, ona je ionako nezamisliva.
Jebiga, sve bih dao da si tu,
Bar na trenutak,
Da mi kažeš gdje si, koji kurac,
Zaštekala
Onih pola kilograma heroina
Koji nisu spomenuti u zapisniku.
Da se sredim.
Rewind.
Zamišljeni pad zvijezde.
Želja.
Nepostojeći trenutak:
”Maznuli drotovi.”
Objavio/la:
Bosanscki, 14. Nov. 2007. u 2:31 |
Litersatura |
8 komentara
Kao što svaka ‘tica svome jatu leti, tako kafanske priče, kada nestane cuge, cigara i zajebancije završe-pa gdje drugo nego u politici. Tako se evo pola sata prepiremo i ubjeđujemo: koji je Visoki Predstavnik do sada bio najviši? Meni se onaj švabo učinio povisok, samo je bio malko pogrbljen pa mi je teško nametnuti stav. Lajčak je onako, osrednji, ali ima onih koji smatraju da televizija malo doda u širinu, nauštrb visine. Pedi je bio majušan, ali je zato vozio motokultivator i gacao po bosanskim poplavama.
Onda smo, preko dileme ko se više zajebao-oni što su glasali ili oni koji nisu, došli do stranačke pripadnosti. Podijelili smo se na zelene, crvene i neutralne. Neutralan sam bio ja, pa su se počeli jagmiti oko mene.
”Polako gospodo, ja ću biti član isključivo one stranke koja će bez pogovora poštivati moje pravo na apsolutnu apolitičnost.”
Nakon što smo se Voji Kalašnjikovu složno najebali matere, a Sanaderu preko konobara poslali poruku ”Ćopiće ga Branko i baciti s mosta”, obreli smo se u vanjskoj politici. Skontali smo da bi se naši trebali ponuditi Americi da one štitove instalira u BiH, pod uslovom da na njima zaposli našu omladinu, makar na betonažama. Jedino treba dogovoriti da te preusmjerene rakete ravnomijerno padaju po Federaciji i RS-u, da se ni jedni ni drugi ne bi bunili. Da ne bude ”Banjalučke rakete završavaju u Sarajevu. Pa ja, jesu li te raketle pravljene u Teheranu ili nisu?”
Tako smo se nesvjesno vratili domaćim aktuelnostima. Čitao sam negdje da se Milorad Dodik nakrao para pa pravi vilu i nekakvo lovište od milion ojra, i to u Srbiji. Pa sam skontao da bi svi naši političari trebali slijediti njegov primjer. A onda ta lovišta naseliti hajvanima koji su glasali za njih, pa ožeži. Rokati prvo penzionere po zemlji, oni su puzajuće životinjice, pa onda malo one koje trče, a na kraju leteću perad, omladinu koja se stalno nešto vrzma oko grane.
Jebem li ga, vidi ti to, kažem našim građanima, kod nas su političari zamijenili sportiste, glumce, pjevače, književnike… i samo se o njima priča. Te Haris je puk’o, te Tihić ima lice za naslovnice, te Adnan ovo, te onaj ono… Još kada se svi oni ugledaju na Sarkozija pa se počnu mahom razvoditi od svojih oštrokondži… Jebote, skupe dodatne političke poene, a još se kutarišu brige koja ih je, haman, i napravila dobrim političarima.
I na kraju sam usmeno poručio našim građanima da ni ne pomišljaju na građansku neposlušnost, čak ni onda kada nam skupštine izglasaju kolektivno samoubistvo.
Post scriptum: Kada kažem političari, neka ne bude zabune, ne mislim Na Željka Komšića i Marka Vešovića. Oni su ljudi.
Objavio/la:
Bosanscki, 27. Oct. 2007. u 1:51 |
TERSAONA |
5 komentara
On, sojević i potomak prvih begova u Bosni, eno ga sjedi na divanu i dršće od hladnoće. Do jučer živio u bonluku, šerbetom konja pojio, rakijom se umiv’o a šampanjcem iz Beča abdest uzim’o, a vidi ga sada. Kažu da je u prve dvije hefte kako je ova zima počela prvo seharu, a onda i kredenac izlomio i izložio. Kada mu je duhana ponestalo, čibuk je istes’o i ispušio. Paturike u mast za kundure umače i od toga živi. Ali taj nije naučio uzajmat’, jordami k’o i do sad. A nejma se vala od koga ni uzajmit’. Takav je vakat doš’o, u Gradačcu sve fukara do fukare. A opet, narod nekako bogatiji što je beg siromašniji. Pun im stomak, a duša na mjestu kada se pusti priča da je beg spao na prosjački štap.
Dalje »
Objavio/la:
Bosanscki, 17. Oct. 2007. u 22:23 |
Litersatura, TERSAONA |
6 komentara
Mnogima od vas nije pravo kada mi priča ode u dubljak. Zato vam neću saopćiti otkud to ja jutros u Bahrijinoj kafani. Počećemo od razbijenog izloga, obogaljenih stolica i pohlupanih čaša. Poželićemo Bahriji dobro jutro i sjesti za šank. Sačekaćemo da Bahrija odnese džoger i kantu u vanjski wc, vrati se i natoči meni jedno popravno. Vi naručite šta vam je merak…
Dalje »
Objavio/la:
Bosanscki, 9. Oct. 2007. u 1:16 |
TERSAONA |
5 komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
