Underwhelmed SoulSurfers©
Od sada, roman SEVDALI MANTRA, autora mene, Bosansckog, cije postove ste imali priliku ne/procitati na Tersaoni, mozete naruciti i u najvecoj online knjizari u BiH.
Link: http://www.knjiga.ba/Knjizevnost/Romani/Trileri/Sevdali-mantra_K4231.html
O cijeni, načinu i dometu dostavljanja – na linku.
Bosanscki
Trčao sam, kao pušten s lanca,
Hvatao muhe u letu,
Namirisao nečije govno
Pa se sjetio
Blaženog osjećaja
Koji zastruji kičmenom moždinom
Kada sebi ližeš šupak.
Pružio sam se na travu
Koliko sam dug i širok.
Bilo je hiljadu razloga za sreću
Ali se u meni rodila
Spontana odluka
Da ovog sunčanog dana
Budem bezrazložno sretan.
Onda sam ustao
I nemajući zacrtan svoj pravac
Krenuo za dvojicom tužnih starih pasa.
Jedan je pričao o trideset i šest
Sadnica koje je izbrojao
Između dva mosta.
Više ih nije bilo,
A ja u tome nisam vidio razloga
za zabrinutost.
Pa i mi smo sad tu
Između ta ista dva mosta.
Pa ćemo nestati, možda brže nego
Trideset i šest sadnica i nikada više
nećemo hodati tuda.
Onda sam ugledao kuju
Onako napirlitanu, nacifranu i nadmenu
Koja je na uzici vodila takođe dotjeranu
Djevojku mojih godina.
Djevojko, zovnuo sam je.
Htjedoh joj pričati o suncu, travi,
Mirisima iz prodavnice mesnih specijaliteta,
O dvojici tužnih pasa koji prijevremeno
oplakuju svoj nestanak.
Ona mi je potrčala u susret, radosna
Što, eto, stvari ne prestaju da se dešavaju
U njenom odsustvu.
Kuja je grubo povukla uzicu
I između nas dvoje ostvarila zacrtanu distancu.
Svi su, popodne, nestali.
Zatvorili su se među zidove.
Pljesnuo sam dlanovima i zamolio ulicu za ples.
Noć je sišla s trona, preobukla se i čestitala
Prosjacima, klošarima i lutalicama koji su
Slavili još jednu pobjedu života.
Džez,
Igra prstiju
Pod potkošuljom
I vlažan trag
Na vratu.
San,
Pokret usana kao
Izvidnica jutra
I toplota
Ispod jorgana.
Prolaznici
Na ulicama prolaznosti.
Ruka u ruci
I ritam naših
Koraka.
Dva zagrljaja,
Na početku i na kraju
Čežnje, čekanja
I usamljenosti
U krdu.
Svijest
O prisustvu
U milijardama atoma
Moga i tvoga
Tijela.
I opet džez, noć
Ljubav
I spajanje.
Svijet u granicama
Kauča na razvlačenje.
Baveći se istom temom koju danas pokušavam da pojasnim, Konfučije je došao do zaključka da: Prvo treba objasniti pojmove, jer bez pojmova nastojanja nemaju uspjeha. Kada kažemo kurva, siguran sam da svi mislimo na profesiju iznajmljivanja vaginalnog otvora sa pratećim uslugama, uz slične i srodne oblike korištenja tijela i vremena, u svrhu sticanja materijalnih viškova. Nakon dublje analize i demistifikacije seksa, shvatićemo da je ponuda vaginalnih mišića i vaginalnih sokova, uveliko precijenjena, samo jedan od oblika korištenja umnih i fizičkih sposobosti na tržištu rada i usluga. Pokušajte nekome iznajmiti toplu i navlaženu vaginu, uz prateći par sisa, u lijepo ukrašenoj kutiji. Ne ide.
Primordijalni poriv jačeg spola za dokazivanjem muškosti u zadnjih par milenijuma ugrožen je ozbiljnim zasićenjem tržišta ženki. Naime, dok je većina naših dalekih rođaka u životinjskom svijetu kroz trnoviti put evolucije brižljivo čuvala i sačuvala privilegiju povlaštenog oplođavanja za svoje dominantne mužjake, kroz urođeni sistem evaluacije, čovjek je na svoju ruku krenuo stranputicom, oslanjajući se na svoju upitnu sposobnost određivanja vlastitih mjerila vrijednosti. Tako je doveo u pitanje budućnost svoje vrste. Prvo je svjesno srozao vrijednost ženke na omalovažavajuću mogućnost izraza u novčanom ekvivalentu. Onda je, u utakmici gomilanja novca, proizveo prvi višak materijalnog dobra. Viškovi materijalnih dobara su rezultirali katastrofalnim pomijeranjem fokusa napretka sa ženki na nove viškove, što je dodatno narušilo ionako pokoleban muški duh. Izlaz iz takvog, sa historijske distance očito dekonstruirajućeg stanja za muški integritet, umjesto povratka korijenima čovjek je pokušao naći u novim načinima borbe za dominaciju-ratovima. Ratovi, taj fenomen ljudske zablude, otkrili su novu ljudsku bolest- bijeg od individualnog ka kolektivnom, sa akcentom kolektivnog u jezičkim konstrukcijama kao što su kolektivna odgovornost, kolektivno blagostanje, kolektivna sigurnost… Čovjek je izmislio medije i državni aparat da zaštiti novi poredak i novoizabranu vrijednost-materijalne viškove. Upregnuvši poljuljanu inteligenciju u paradoks-uništavanje u svrhu stvaranja, čovjek gubi sposobnost pravilne percepcije i ne vidi sve jasnije mane nove, nestabilne, vrijednosti.
Nekada smo igrali tu bolesnu igru
grizli, rezali, mlatili i davili
jedno drugo,
čemu tek danas vidim
smisao,
pred očima mi leprša
kao donji veš na štriku.
Sa kakvom slašću smo,
naknadno,
jedno drugom lizali rane
i sanjali trenutak
kada ćemo si zariti zube
u ušećereno srce na štapiću.
Takav fellatio bi tek
bio uvertira
u bjesomučno vođenje ljubavi,
jebanje
u zdrav mozak
tretiran drogom i alkoholom,
u očajničkom pokušaju
da nađemo taj
surogat za život.
Tu i tamo, s neba bi se otkinula zvijezda.
Zapravo se radilo o naučno objašnjivoj pojavi
Koja se, neobjašnjivo, događala samo
Onda kada nisi bila sa mnom.
Od kad si pala
Ono kada su ti u vodokotliću našli
Tri kilograma žutog,
Uredno upakovanog u najlon,
Sjećaš li se, tada si progutala
Dvadeset tableta prosječnog ekstazija,
Trideset grama spida,
I paketić trave,
Od toga su ti stali bubrezi,
Pa si se na putu prema stanici komirala
I naposlijetku
Umrla,
A naša mačka je izašla iz stana
Sišla niz stepenice i došla do ulaznih vrata
Koja su je prepolovila,
Jer je opruga na vratima i danas prezategnuta,
Uprkos brojnim pritužbama stanara,
Vrati se na četvrti red
I nastavi na dvadeset i četvrtom,
Pričam malo nepovezano
Iz razloga što se srušio sav moj svijet,
Figurativno rečeno, saobraćaj misli mi
Je opravdano u haotičnom stanju.
Zvijezde više ne padaju.
Slagaću ti,
Možda padaju,
Od kada su ti rasporili stomak
I izvadili svu tu drogu,
A u kontejner bacili dvije polovice
Naše mačke,
Nebo je oblačno, na vremenskoj prognozi
Najavljuju snijeg,
Zbog takve nebeske situacije ne mogu
Sa sigurnošću tvrditi
Šta se dešava iza oblaka.
Ljubav je nemoć imaginacije
Da zamisliš svijet bez voljene osobe,
A stvarnost, ona je ionako nezamisliva.
Jebiga, sve bih dao da si tu,
Bar na trenutak,
Da mi kažeš gdje si, koji kurac,
Zaštekala
Onih pola kilograma heroina
Koji nisu spomenuti u zapisniku.
Da se sredim.
Rewind.
Zamišljeni pad zvijezde.
Želja.
Nepostojeći trenutak:
”Maznuli drotovi.”
