Mislim da, ipak, nije samo do mene, nego da se naš svijet pretvara u Orwellovu 1984. Ovo je samo par detalja:

Pojavila se glasina da je Symantec u pregovorima sa Vladom. Pa šta? Velika kompanija koja se bavi cyber sigurnošću i čije produkte neki od vas koriste, je u pregovorima sa vladom. Pregovorima da ostave otvorena ’stražnja vrata’ na svojim antivirus programima tako da divni, dušebrižni i, nadasve, tajni agenti, mogu da provjeravaju kakve sve stvari vi imate na svom kompjuteru.

Bez previše tehničkih detalja, samo da vas obavijestim da bilo tko može da nadgleda vaš mail, tko ste i kome šaljete, šta otprilike šaljete i koje stranice pregledate. Stoga, kada idući put budete slali slike sa vjenčanja svojem prijatelju negdje u Baghdadu, neka vas ne iznenadi ako vam Specijalna jedinica za borbu protiv terorizma zakuca na vrata zbog povećanog protoka informacija nepoznatog sadržaja prema neprijateljskim zemljama ili, pak, zbog slučajnog klika na pedofilsku stranicu zbog vaše nepažnje da isti link prepoznate kao spam.

Next:

Kamere su posvuda po Sarajevu, vidljive i nevidljive. Osim kamera prve reality TV na našim prostorima – NTV 99, koja već godinama emitira najduži i najdosadniji Big Brother show, neke od njih su skrivene i u uličnim lampama.

Škole, institucije, ambasade…snimaju ulice svakodnevno i po njima naše aktivnosti. Da li te snimke kasnije pregleda neka posebna jedinica za nadgledanje građana ili ‘nako…?

Svi smo, uključujući i mene, bili fascinirani sa opcijama Google Earth. Opcijama detaljnog zumiranja određenih dijelova većih gradova, mogućnošću da se sa priličnom vidljivošću na vašem monitoru ukaže neka tamo lijeva ulica u Parizu, New Yorku ili Zagrebu.

Nova opcija koju je Google uveo prije par dana zvana Street View daje je vam mogućnost da imate prikaz ulice koju ste tražili, kao da se doslovno nalazite u toj ulici. Street View je baziran na slikama koje kamerama opremljen kamiončić snima dok se vozi ulicama grada i koje su, kasnije, povezane u jedan neprekidni niz. Sve je to divno i krasno, da se vjerovatno se pitate zašto uopšte pišem o nečem takvom?

Problem je što na tim slikama možete vidjeti prave ljude kako obavljaju svakodnevne aktivnosti: kupovina, pišanje u uglu, čačkanje nosa, namještanje muških dragulja, prodaja droge…

Da li je ovo napad na našu privatnost? Legalno je prisluškivati ljude na javnom mjestu, međutim, da li je legalno da se snima netko dok na ulici kopa nos ili kao se sunča na krovu vlastite zgrade u blaženom neznanju da ga netko snima? Možda vam je sve ovo smiješno međutim kad se na netu pojave slike vas i vaše bivše u vatrenom zagrljaju i dok budete pokušavali objasniti svojoj sadašnjoj da to niste vi, već samo loša fotomontaža…

U većini zemalja, na univerzitetima i školama, pristup određenim stranicama je zabranjen (porno stranice i slično), što i nije toliki problem. Veći problem je to što je Kina blokirala određene stranice koje nisu naklonjene kineskoj vladi. Ne samo u oviru univerzitetskog servera već i za običnog malog korisnika koji od kuće želi da sazna drugo mišljenje o novim ekonomskim odlukama kineske vlade. Programi za filterisanje ujedno služe kao i programi za praćenje ovakvih aktivnosti.

Trenutno se ovo sve čini kao sci-fi za bosansku stvarnost (ili možda, ipak, postoji, jer kada vam se stranica neke bosanske revolucionarne, antivladine organizacije mladih ne bude otvorila, zapitajte se da li je na nju nabasao neki načelnik policije koji ipak nije glup i seljak kao što izgleda), gdje većina ljudi ne koristi računare ali u budućnosti, sa razvojem zemlje i našim eventualnim ulaskom u EU, suočićemo se sa američkom realnošću, a to je da nitko nije siguran za svoju privatnost.

Sljedeći put kada se osjetite usamljeni online, sjetite se da vas tamo negdje, u prostranstvu cyber-prostora, neko možda pomno i pozorno prati, htjeli vi to ili ne.

Možda ste, u zadnje vrijeme, primijetili učestala party-okupljanja naše ‘homoseksualne’ populacije? Nemam ništa protiv homoseksualaca, niti sam homofobična, dapače, bilo bi apsurdno, jer sestra mi je jedna od njih, ali… Uvijek sam smatrala da je istupanje u javnost (coming-out-of-the-closet), odluka koja se promišlja i važe, nešto što nećemo uraditi ako nismo potpuno sigurni.

No, pravi flood maloljetnica u Sarajevu koje se otvoreno deklariraju kao lezbejke u zadnje vrijeme je pravi razlog mog pisanja. Puterice obrijane na keca (moja generalna podjela lezbejki: identične kratkodlake sa repićem i dugodlake koje su rjeđe, ali ih je lakše razlikovati), sa repićem kao znakom prepoznavanja i ja-sam-very-special-jer-sam-lezbijka stavom su sveprisutne.

Bez ikakvog skanjivanja, deklariraju svoju orijentaciju i otvoreno dijele znakove lične naklonosti sa svojom izabranicom ili bilo kojom bližom djevojkom na partiju nakon par hektolitara ispijenog pića (tema za diplomski: Da li su homoseksualci promiskutetniji od heteroseksualaca ili samo opušteniji?). Pitam se, da li bi dotične isto tako nosile svoje lezbejstvo kao ponosni neonski znak koji ih markira kao, po njihovom mišljenju, specijalne osobe i u nekom od sela oko Gračanice ili je to samo do Sarajeva?

Te maloljetne kratkodlake osobe nisu svjesne težine svoje odluke, već se, okružene jedna drugom, furaju kao da su izbrani narod. Ove su mi, opet, nekako lakše pale nego one koje izgledaju kao manja verzija Stallonea i traže od mene da im se obraćam sa on, iako nisu transvestiti, nego se obače sasvim normalno, sportski. Izvini, paša, još uvijek imaš dva sifona viška i jednu pipu manjka.

Ne želim da ispadnem hater, ali nekako mi idu na kurac te male kratkodlake. Svijeta nisu vidjele kako treba, iz srednje škole još nisu izašle (što bi moja nana rekla, ni dupe ne znaju pošteno obrisati), ali su već sigurne u to da su to što jesu. Na svoju ‘orijentaciju’ ne gledaju kao na nešto lično, već kao na accessory koja ih čini boljim i posebnijim od ostalih. Američke fazone su pokupile i shvatile doslovno, tako da 99% njih ima kratku kosu i ponašaju se ko mrtvi šaneri bez ikakvog promišljanja o tome da biti lezbejka znači nešto drugo, a ne biti jadna imitacija muškog primjerka Homo sapiensa.

Poštujem odluku osobe koja je shvatila da je zanima isti spol i toj životnoj odluci pristupila sa ozbiljnošću i odgovornošću da pokuša sagraditi jednu takvu vezu u sredini koja je neprijateljski raspoložena prema bilo čemu što odskače od ustaljenog šablona. Ali ove male…sve mi dođe da ih muškim spolnim organom lupam po čelu dok ne dođu sebi. Sve mi se to čini kao neka furka koja će ih proći…a možda nisam u pravu, možda sam samo prestara da shvatim današnju omladinu.

I wish I were a lesbian with flowers in my hair….