Doboj, Šangaj, Bombaj (edited version)
Uvodna napomena: Mene ovaj post čini prilično depresivnim. Ono, pisao sam ga sam sebi, i nemam pojma što ga sa vama dijelim. Sevdah volim i slušam, izvornu muziku ne volim i ne slušam. Turbofolk isto tako ne slušam niti ga volim, ali ga tu i tamo čujem, mnogo češće nego što bih želio. Sefardi su neizostavan dio be-ha prošlosti i njenog identiteta, kao uostalom i Romi, Iliri, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Slovenci, Mađari… Dokaz su da Istok nije svima Istok, niti je Zapad svima Zapad. Islam se dijeli (će se podijeliti) na sedamdeset i tri frakcije. Samo je jedna (će biti) na Pravom putu. Svi unutar tih frakcija misle da su oni u pravu. Pisaću možda nekad i o Gorskom vijencu (fuj fuj), Tomsonu (neko i to voli), Šabanu Bajramoviću (legendi) itd. Šta sve stane u post o progresu turbofolka u Bosni i Hercegovini, za ne povjerovati. Postujem ovo, zapravo, zato što Rose (prema.blog.hr) ima komentar na tekst koji slijedi…
Hajde da kažem koju o muzici kao komadiću našeg bosanskog identiteta. Tradicionalna bosanska muzika, kako svjetske nam enciklopedije kažu, svira se na šargiji i dvjema violinama. Navode se bendovi kao npr: Sateliti, Refkini ahbabi i Salčine meraklije. Koliko sam ja upućen, većina ovih bendova su i dan danas veoma aktivni. (toliko o tradiciji) Nastupaju na koridama, proslavama i sličnim mjestima gdje se evocira starobosanski nam duh. Radi se o muzici siromašnoj harmonijama i ritmom. Melodija se u većini pjesama ponavlja. Tekstovi su primitivni sa blagim elementima komičnosti. Ova muzika se pogrešno smatra tradicionalnom. Radi se o očajnoj muzičkoj podlozi za napjeve koje su smislile lole i bekrije, probisvijeti i njihove prijateljice krhkog morala. Sluša se i izvodi isključivo u ruralnim sredinama koje odolijevaju civilizacijskim utjecajima.
Sevdalinka, malo urbaniji oblik bosanske muzike, svira se na sazu i na harmonici. Oba intrumenta su došla u paketu vanjskih utjecaja. Harmonije su mahom preuzete iz Turske, začinjene melanholičnošću jevrejskih pjesama, ubačeno je malo atmsfere čergi i to je to. Mujo, Fata, Ibrahim i ostali likovi iz sevdalinki su takvi da se većinom bošnjački dio bosanskoga naroda može identificirati sa njima. Mada, ako ćemo iskreno, Islam kao religija i sevdalinka kao pjesma koja se razvila u kafani ne idu zajedno. Bosanski Muslimani, oni koji to zaista jesu, pripadaju Hanefijskom mezhebu. Po pravilima tog mezheba, a takvi su stavovi i Poslanika s.a.v.s., muzika koja se izvodi na instrumentima je jasno okarakterisana kao haram (grijeh). Izuzetak, i to jako tanak, je instrument def. Dozvoljena je jedino njegova upotreba na ženskim sijelima (feštama). Nažalost, o tome se u BiH malo zna. Muslimani u Bosni su zaista laici kada su u pitanju propisi njihove vjere. Dakle, kako su, vremenom, Muslimani u BiH gubili orjentaciju, tako se u kafanama razvijala sevdalinka, koja prosječnog Bošnjaka danas više definira nego li njegova religijska pripadnost.
I zato danas neka ne čudi činjenica da je Bosna plodno tlo za turbofolk. U našim diskotekama se potežu noževi, lome čaše, muškost se dokazuje količinom ispijenog alkohola i tučom. (čitaj: utjecaji izvorne muzike) Muzika se krade, hapaju se turske i grčke pjesme. Velika je etimološka bliskost sevdaha i džigare. (čitaj: utjecaji sevdalinke) Jeste li ikada slušali sevdalinku ”Oj djevojko Anadolko, pogledaj me ti. Ja ću tebi sevdalinke pjesme pjevati.” Radi se o turskoj pjesmi ”Űskűdara gider iken” sa izmijenjenim tekstom. Muzika u BiH je oduvijek imala za cilj entertainment, nikada umjetnost. Nepismeni ljudi pišu tekstove i komponuju (kradu) pjesme. Danas se ona sasvim prirodno i komercijalizira. Pitajte prvog narodnjaka gitaristu koliko mu vrijedi oprema. A pitajte ga, zatim, je li ikada čuo za Al Di Meolu, ili Franka Gambalea…
U čemu je fazon? Pa u prostoru i vremenu. Kada kažemo ”balkanska muzika”, bar eto ja kada to kažem, u glavi nam je kvalitetna makedonska muzika i prelijepa dalmatinska muzika. Gdje smo, miša mu, mi Slaveni u svemu tome? Znate li gdje smo? Nigdje. Turbofolk je naš jazz. Dvadeset i prvo stoljeće je naše deventaesto stoljeće. U najboljem slučaju. Ja često povlačim paralelu između turbofolka i jazza. Milsite da je nemoguće? Pa jazz je nekada slušao običan, primitivan svijet. Radilo se o ”zabranjenoj muzici”. Grozio je se sav kulturan svijet, dok su kćerkice i sinovi đuskali u šesnaest u barovima. Pa je onda jazz doživio ekspanziju. Jadni li smo kada naš turbofolk evoluira. Tada ćemo, haman, konačno imati svoga Zakira Hussaina. Tada ćemo imati svog Anouara Brahema. A u međuvremenu, će, nadati se, nastupiti Sudnji dan.
Tekst objavljen 11. Feb. 2008. u 1:57 u kategoriji Nesvrstano. Komentare možeš pratiti i preko RSS 2.0 'feed'-a. Možeš ostaviti komentar ovdje ili 'trackback' na svojoj stranici.
February 12th, 2008 at 2:01
i ceca je tu. vidi je: ko napoleon. ili onaj drugi, sto je zbario evu braun.
February 12th, 2008 at 2:10
vec sam ti na fb poslala, cek skopiracu.
February 12th, 2008 at 2:16
sa ovim je uvodom malo drugaciji dojam, a nema ni one rakije u komentarima al nema veze. a ceca vidim na tvojoj slici, gospodari svemirom…
znam jednog koji je povukao paralelu izmedju sevdaha i jazza sa simpaticnim mi predznakom. zbunjuje me malo tvoje negiranje (jesam dobro shvatila?) autenticnosti sevdaha. i dira, priznajem. jer mi je sevdah mio skoro kao i “prelijepa dalmatinska pjesma” :)). bosna nije jedina na ovim prostorima plodno tlo turbofolku, cak i u dalmaciji ces cesce cuti uglazbljenu nebuloznu pricu o zeni koja udara u glavu ko sampanjac nego o ribaru koji plete mrizu svoju. i mene to stuzuje. ali uvijek se mozemo okrenut lolama i bekrijama sto nizu bisere (i merdzane)..medna rosa odgovara…;)
bilo je i ono nesto o rakiji u komentaru prije mene. znas, u katolickoj vjeri ima jedan detalj u molitvi - blago udaranje sakom u grudi uz rijeci - moj grijeh moj grijeh moj preveliki grijeh, cime se kao kajes za proslo i buduce, za ucinjeno i ono neucinjeno. da nije rakije, zabolila bi me ruka od toga i tesko da bi isla za onom Selimovicevom boj se ovna govna bila a kad cu zivjet?! Enivej, tila sam reci, mogu se lupat mogu se ne lupat, al rakija je i na mojih zimskih plus 15 dobrodosla. Bas ko i tvoji postovi. Poljubac
Prema
p.s. evo ti i ceca da ne trazis
http://www.bnr.bg/NR/rdonlyres/5449A228-EE8B-47E0-AAC8-EF81E43740B4/0/ceca_velichkovic_Sofia.jpg
February 13th, 2008 at 16:59
Rose Zulejha, po tershani seta.
Eto vidis sta je sevdah, kada se jedna Splicanka u njemu moze pronaci. A sta je tek sa ljudima iz Banja Luke, Višegrada… Ko hoće taj i moze. ”Smisao za ljepotom” koji je Musa Ćazim Ćatić isko od Boga, imas, brate, ili ga nemas.
Hvala ti, Rose. (zavidim ti na tih plus 15) Uzivaj, slusaj sevdalinke, a ne slusaj sitnicave ljude kakav sam ja.
Pozdrav!
February 23rd, 2008 at 17:15
ok, potpuno razumijem poznatu frustraciju sa turbofolkom (mada, moram priznati, tersanje na racun turbofolka je postao sine qua non cin kojim se “urbana raja” ogradjuje od “papaka” vec decenijama, tako da nije nista originalno, ali svejedno podrzavam zgrazavanje nad cecom itd i sl, sto smo sve culi vec ranije)
medjutim, tekst se oslanja na neke vrlo cudne (i meni neodrzive) pretpostavke… npr., “logika” je slijedeca: u bosni je zaveden hanefijski (i izgleda iskljucivo hanefijski) mezheb, koji je zabranio muziku; ergo, bosanski muslimani su losi muslimani jer su izdali principe svoje vjere time sto pjevaju te svoje cesto lascivne pjesme po mehanama, krcmama, itd. u iducem pasusu, onda se navodi da je pjesma “djevojko anadolko” direktan plagijat turske “üsküdaru gider iken”, zanemarujuci pritom dvije stvari: 1) vec navedeni stav da svaki oblik muzike krsi neka islamska pravila (bilo hanefijska bilo druga), tako da po tome nisu samo bosnjaci losi muslimani, nego i, recimo turci, arapi, iranci, indijci, bengalci, indonezani, malezijanci, itd itd itd — to jest, svi vjernici svakodnevno krse idealizirana tekstualna pravila svoje vjere. tu se postavlja pitanje, zasto se onda samo sevdalinka navodi kao “gubitak orijentacije” kad je prakticki sva muzika (pogledati pod “puritanci, osnivaci americkih drzava”) gubitak neke vrste striktne orijentacije?
a pod 2) navedena pjesma/melodija “anadolke” je poznata po cijelom balkanu, od grcke, bugarske, turske, bosne, ako ne i sire… pogedati film “чија е тази песен”, adela peeva, http://www.imdb.com/title/tt0387926/
sto sve navodi na cinjenicu da nisu turci “donijeli” haman gotov proizvod na balkan koji su drugi bez pitanja imitirali, vec se i njihova muzika vijekovima oblikovala pod mijesanim balkanskim, mediteranskim, anadolskim, arapskim i inim uticajima… drugim rijecima, svi izvori pokazuju na takve uzajamne uticaje, dok tvrdnja da je nesto izvorna i iskljucivo turska pjesma (dok drugo nije) zahtijeva mnogo vise konkretnih dokaza…
elem… samo par komentara, inace dopada mi se vas blog, pozz
February 24th, 2008 at 1:31
Hehe. Bas mi se svidio tvoj komentar i volio bih da slicne cesce dobivam. Izvini samo sto necu pogledati priloge, jer mi je konekcija uzasna. I bez njih shvatam sta si htjela reci.
Mene turbofolk ne nervira. Razumijem njegovu funkciju. A tesko je reci danas gdje je zapravo granica izmedju te urbanosti i papanluka. Uglavnom, gore je zabraniti turbofolk ljudima koji ga slusaju i ponizavati ih zbog toga, nego, u situaciji kakva je sad, turbofolk cuti u frizerskom salonu, autobusu, cevapari itd. I ne vrijedi se zgrazavati nad Cecom, a slusati sranja kakvo je npr. Zoster. Zoster i sl. su veci turbofolk od svakog turbofolka.
Bosna sa Turskom ima veze koliko sa Austrougarskom ili SAD-om. turci nisu izmislili Islam, valjda je to svima jasno, tako da mozes biti Englez i uz to dobar musliman, a naravno mozes biti Turcin sa dna kace i biti kafir, munafik, novotar itd.
I vidi, uticaji su jedno, a plagijat drugo. Valjda to ne treba objasnjavati.
Eto, molim te dodji, procitaj ovo (niko drugi nece) i komentiraj malo cesce. Lijep ti pozdrav!!!
Ps. Muzika (ja je slusam i sviram, i kamo srece da je to moj jedini grijeh) je zabranjena hadisom. Hadis nije ni hanefijski, ni mevlevijski ni …ski propis. To je propis Islama kao vjere. Za one manje upucene, Kur’an i Sunnet su neizostavni izvori propisa u regiliji Islamu. A hadisi su propisi koji cine Sunnet, mogu biti manje ili vise vjerodstojni. Na vagi argumenata su odmah ispod ajeta, a iznad svega drugog. Oni provjereni i sigurni, ciji lanac prenosilaca je poznat i neupitan, nalaze se u zbirkama hadisa Buharije i Muslima. Da vise ne bude dileme oko toga ko i kome se sta zabranjuje.