Cansei de ser tersy?
“Je li istina da ti je dosadilo da budeš ters?!” – izbečio se Alfie na mene, bez imalo okolišanja.
“Ne razumijem kako to misliš? Zašto bih ja sad…?” – nevješto sam se izvlačio.
“Ne zanima mene zašto bi ti, nego te pitam da li ti je dosadilo i da li si odlučio prestati biti ters?!”- prekinuo me je, dok mu se u uglu usana počela skupljati bijela skramica bijesa i ljutnje.
“Ne znam odakle ti sad to?” – slijegao sam ramenima koliko god su mi spondilotična leđa to dopuštala – “Mislim, nije toliko važno da li je čovjeku nešto dosadilo ili ne, ali ne može se insan tek tako promijeniti, sve i da hoće.”
“Ali to saznanje nije insana, to jest tebe, u prošlosti sprečavalo da pokušaš.” – namrštio se ozlojeđeno.
“U pravu si.” – uzvrpoljio sam se – “No, takvi su me događaji upravo učvrstili u ubjeđenju da su promjene nemoguće.”
“Pa kako si onda…?” – začudio se.
“Pa, i nisam.” – odgovorih – “Ti si.”
