Barovi, konobarice i krv
Primordijalni poriv jačeg spola za dokazivanjem muškosti u zadnjih par milenijuma ugrožen je ozbiljnim zasićenjem tržišta ženki. Naime, dok je većina naših dalekih rođaka u životinjskom svijetu kroz trnoviti put evolucije brižljivo čuvala i sačuvala privilegiju povlaštenog oplođavanja za svoje dominantne mužjake, kroz urođeni sistem evaluacije, čovjek je na svoju ruku krenuo stranputicom, oslanjajući se na svoju upitnu sposobnost određivanja vlastitih mjerila vrijednosti. Tako je doveo u pitanje budućnost svoje vrste. Prvo je svjesno srozao vrijednost ženke na omalovažavajuću mogućnost izraza u novčanom ekvivalentu. Onda je, u utakmici gomilanja novca, proizveo prvi višak materijalnog dobra. Viškovi materijalnih dobara su rezultirali katastrofalnim pomijeranjem fokusa napretka sa ženki na nove viškove, što je dodatno narušilo ionako pokoleban muški duh. Izlaz iz takvog, sa historijske distance očito dekonstruirajućeg stanja za muški integritet, umjesto povratka korijenima čovjek je pokušao naći u novim načinima borbe za dominaciju-ratovima. Ratovi, taj fenomen ljudske zablude, otkrili su novu ljudsku bolest- bijeg od individualnog ka kolektivnom, sa akcentom kolektivnog u jezičkim konstrukcijama kao što su kolektivna odgovornost, kolektivno blagostanje, kolektivna sigurnost… Čovjek je izmislio medije i državni aparat da zaštiti novi poredak i novoizabranu vrijednost-materijalne viškove. Upregnuvši poljuljanu inteligenciju u paradoks-uništavanje u svrhu stvaranja, čovjek gubi sposobnost pravilne percepcije i ne vidi sve jasnije mane nove, nestabilne, vrijednosti.
No, moderno i postmoderno doba su iznjedrili prve pojave otpora. Feminizam, pokret koji nastoji ženi vratiti njeno dostojanstvo i staviti je na pijedestal koji joj oduvijek pripada, uz neotuđivo pravo da bude oplođena od strane muškarca sa najboljim karakteristikama koje je ona u stanju prepoznati. Postmodernizam, koji polahko ali sigurno vrši mudru rekonstrukciju stvarnosti onakve kakva bi trebala da bude. Da dalje ne nabrajam, jer bih skrenuo s teme, uglavnom, javlja se čitav sistem pokreta otpora koji ima za cilj evokaciju atavističkog duha.
Marginalizirana, ali neizostavna karika u tom sistemu su provincijske kafane, barovi, koje, između ostalog, muškarcima nude buđenje u njima uspavanog drevnog bića Testosteron-a. Takva institucija je organizirana na jasno utvrđenim načelima i sa definisanim planom organizacije. Izbor prave lokacije je od neopisivog značaja za pravilno i neometano funkcioniranje kafane. Ukoliko je moguće, na mapi obilježiti gradska naselja. Potruditi se da mjesto kafane bude najbliže u prigradskoj zoni u odnosu na centar dotrajalog urbanog duha sa pratećim objektima-pozorištem, bibliotekom i sl. Struju i ostale izmišljotine postprahistorijskog doba koje ometaju pravilno buđenje i funkcioniranje uma predaka obavezno odstraniti. Objekat zamračiti. Osvjetljenje, ukoliko je neophodno, koristiti u sljedećoj varijanti. Plava neonska svjetla, koja simboliziraju mjesečinu, u kombinaciji sa crvenim neonskim svjetlima, koja, još ukoliko trepere, podsjećaju na prosvjetljujući sjaj lomače ili baklje. U ponudu uvrstiti sva moguća, legalna i ilegalna, omamljujuća sredstva koja će isključiti vremenom nametnute kočnice razuma. Tako će potisnuti instinkti biti oslobođeni, što u krajnjoj liniji inicira ciljano oslobađanje željenog ideala: pračovjeka. I na kraju, vodeći računa o veličini objekta i broju očekivanih posjetilaca, instalirati kremen koji će zapaliti davno izgubljeni plamen: zaposliti jednu, dvije ili više kurvi. U opisu radnog mjesta navesti, svakako, isključivo redovno obavljanje poslova konobarice, što je nužna semantička igrica, jer se radi tek o krhkim prvim fazama vraćanja na istinsku stazu evolucije, pa je nužno vještačko kreiranje ambijenta za idealno funkcioniranje muškog organizma. Jedna tako oformljena arena, regrutovaće plejadu boraca za bolju budućnost, budućnost koja počiva u/na prošlosti.
To be continued…
Ako cemo se vec vracati u proslost, zasto se zadrzati na tricavih parstotinjak godina?
Vratimo se, doista, svojim pravim korijenima.
Comment by MoodSwingeR | 2/12/2007.
Nema veze što će se nastaviti i što će ovaj “testesteronski” post možda iznedriti neku genijalnu konkluziju moram nešto “seljački i neevolutivno” da dodam.
Svoju postelju i oplođavanje o kom se veli, pa makar pod najvećom mesečinom ovog sveta, nikako ne bih patetično smestila na nivo jedne amebe. Pogotovo ne bih stavila to na nivo ženki koje recimo jedu svoje mužijake posle oplodnje. To je mutacija ili šta?
Kratko i jasno, jedan zaključak na ceo post…i vrlo je jednostavan.
DOKONA ŽENA, ĐAVOLJA NJIVA.
I ende. Nema tu šta puno se filozofira.
Comment by etotako | 2/12/2007.
Ali da se pogrešno ne razumemo, razumeh o “kojoj evoluciji se ovde govori”.
Samo se civilizacijski dopunila novim sredstvima, kurve zauzele terminologiju konobarica, makroi zauzeli termin biznismena, stoka zauzela termin sofisticiranog parenja, muškarci zauzeli termin jadnih i napaćenih i uplašenih dečaka, a žene zauzele termin Onih koje te uplašene i upišane dečake od “straha” čine srećnim.
Sve u svemu jeziv poremećaj vrednosti, i ja to bolesti zovem. Za to postoje pilule, ili tone neokopanih livada i kukuruza. Idealno leči nesanicu, probleme u međuljudskim odnosima a i sklonosti ka teatralnosti oko ničega.
Provereno radi.
Comment by etotako | 2/12/2007.
E moj Terse, lijepo si to rekao. A da se to odnosilo na neki drugi kontekst, religijski, koji, smatram, jedini nosi prava rjesenja i istinu, e onda bi to tek bila prava sugestija. Ovako, cutimo ili se sprdamo…
Comment by Bosanscki | 5/12/2007.