Padalica
Tu i tamo, s neba bi se otkinula zvijezda.
Zapravo se radilo o naučno objašnjivoj pojavi
Koja se, neobjašnjivo, događala samo
Onda kada nisi bila sa mnom.
Od kad si pala
Ono kada su ti u vodokotliću našli
Tri kilograma žutog,
Uredno upakovanog u najlon,
Sjećaš li se, tada si progutala
Dvadeset tableta prosječnog ekstazija,
Trideset grama spida,
I paketić trave,
Od toga su ti stali bubrezi,
Pa si se na putu prema stanici komirala
I naposlijetku
Umrla,
A naša mačka je izašla iz stana
Sišla niz stepenice i došla do ulaznih vrata
Koja su je prepolovila,
Jer je opruga na vratima i danas prezategnuta,
Uprkos brojnim pritužbama stanara,
Vrati se na četvrti red
I nastavi na dvadeset i četvrtom,
Pričam malo nepovezano
Iz razloga što se srušio sav moj svijet,
Figurativno rečeno, saobraćaj misli mi
Je opravdano u haotičnom stanju.
Zvijezde više ne padaju.
Slagaću ti,
Možda padaju,
Od kada su ti rasporili stomak
I izvadili svu tu drogu,
A u kontejner bacili dvije polovice
Naše mačke,
Nebo je oblačno, na vremenskoj prognozi
Najavljuju snijeg,
Zbog takve nebeske situacije ne mogu
Sa sigurnošću tvrditi
Šta se dešava iza oblaka.
Ljubav je nemoć imaginacije
Da zamisliš svijet bez voljene osobe,
A stvarnost, ona je ionako nezamisliva.
Jebiga, sve bih dao da si tu,
Bar na trenutak,
Da mi kažeš gdje si, koji kurac,
Zaštekala
Onih pola kilograma heroina
Koji nisu spomenuti u zapisniku.
Da se sredim.
Rewind.
Zamišljeni pad zvijezde.
Želja.
Nepostojeći trenutak:
”Maznuli drotovi.”
Pola kila? KOja je to cijena jebote. Vidjoh neki dan jednog prijatelja, iz vojske, sjedi na klupi, i ja predjem preko ceste da ga pozdravim (jer se nismo dugo vidjeli, bio je u zatvoru zbog oruzane pljacke). I tako se pozdravimo, a on sve nesto muti jezikom, oci mu zuto preblijede, a na ustima pjena ko u bijesnog kera. I jedva skontah od tih svih silnih rijeci sta je reko. A reko je: “Vidi sta mi uradi petica”. Mislo je na heroin. Kasnije mi je to opet reko. Reko sta ja znam. Boli me kurac. Vice jos, napravio sam kucu. Reko dobro je.
Comment by Adi | 14/11/2007.
bistričko naselje:)
Comment by Anonymous | 14/11/2007.
Hahahhaha!
Retko me šta nasmeje u današnje vreme (a da nije glupost). Pogotovo teško da se to desi u ovoj formi.
Ali.
Sobraćaj “treba opravdano” da ostane ovako haotičan.
Comment by etotako | 14/11/2007.
Kako mi lijepe linkove ovdje ostave u zadnje vrijeme… Adi, komsija moj tuzlanskokantonski, na blogu imas pravo dobrih slika. Amonimnuse, kada bi se ova pjesmica dogodila na kugli zemaljskoj, vjerujem da bi to bilo na toj lokaciji. Eh eto tako, drago mi je da sam bar ovako svijet ucinio ljepsim i bogatijim za jedan osmijeh.
Comment by Bosanscki | 15/11/2007.
Labavi i gipki zglobovi od ljudi čine akrobate. Ako im zglobovi budu tek malo više kruti, oni ostaju tek obični ljudi. Ako, pak, budu previše labavi, od njih postaju invalidi.
Labavo i gipko povezivanje misli krasi umjetnika. Ako misli pletu oštrim bodom i krutim iglama logike, od njih ostaju tek obični mislioci. Ako se misli rasprše u nebulu, natupa ludilo.
Imamo posla sa umjetnikom, rekao bih
Comment by MoodSwingeR | 15/11/2007.
cijela serija osmijeha. a nisam drot.;)
Comment by prema | 18/11/2007.
hej mene ovo podsjeti na onaj film: “zvjezdana prašina” :))))))))))))))
Comment by manje-više | 27/11/2007.
durqvwg
http://topgroups.host93.com/abilify abilify for depression
Comment by abilify and weight gain | 19/05/2008.