Umijeće tersanja

Seks bez riječi

Iz sjemena tišine

Koje koitus zasadi u papirne maramice

Nikne novi zid između nas.

Žalio bi se kako te bole leđa,

Kako imaš problematičnu prostatu.

Pričao bi mi o kolegi s posla

Kojem je pukao čir na želucu.

Ali se fetusi riječi pretvaraju

U ugrušak sline u tvom grlu,

Koji nikako da progutaš.

Oblačiš se. Zapravo

Sakrivaš od mene

Mlohavost koja

Pred nama obara glavu

I nijemo bulji u pod.

Muče te razlozi

Zbog kojih bi morao

Biti negdje van ove sobe.

Zato žuriš.

Otvaraš vrata i zastaješ na trenutak.

Stvaljaš ruku u džep.

Kćeri, vidiš li negdje tatin

Izgubljeni pogled?

Vraćaš se.

Ostvaljaš mi džeparac na stolu.

I odlaziš bez riječi.

Objavio/la: Bosanscki, 7. Oct. 2007. u 0:39 | TERSAONA | 5 komentara

Judge This Book By Its Cover

Rođeni smo da bi nam se sudilo. Život provodimo strahujući od osude, kopnimo zazirući od presude. A čudna čeljad, kakvi već jesmo, umiremo od čežnje da sudimo drugima, iako nam to nije dato. Zato i venemo i izgaramo. Neko od čežnje da sudi, neko od satirućeg ognja osude.

Evo ti, stoga, ova knjiga da o njoj sudiš. Ona je onakva kakvom je vidiš, zato je ne zagledaj i ne otvaraj. Ona nema ništa osim korica. Između mene, koji stojim na početku, i tebe, koji je zatvaraš, ne stoji ništa doli praznina. Ne traži, zato, nešto što nećeš naći, ne poseži za onim što ne postoji.

Ne troši zalud truda i ne traći vremena. O ovoj knjizi sudi samo po njenim koricama, baš onako kako to insan oduvijek želješe činiti.

Go ahead, cast your stone.

Cast your vote. Into the TersBox.