Reality So Not Bites
U kultnom filmu nastalom na razmeđi dvaju generacija, kroz čiju se potku provlači mršava alegorija o stvarnosti kao nenadjebivoj drami, statira i tada netom ustoličena videografska forma - reality show. Zasnovan na pseudodokumentarnom konceptu prikazivanja života običnih ljudi u donekle neobičnim situacijama, reality programming ljudima, zapravo, prodaje njih same. Činjenica da je lice na reality ekranu stvarno onoliko koliko i naše, mogućnost da se sa ekrana smiješimo ili plačemo samome sebi, golica našu radoznalost i opčinjava nam pažnju kao zurla kobru.
Iako su, brat-bratu Lumière-u, prvi filmski uratci bili čisti reality, ondašnja je komercijalna misao pokretne slike namislila za zavodljivu tvornicu snova, oruđe bijega od turobne stvarnosti. Tek će mnogo desetljeća kasnije producenti iznova ‘otkriti’ jednostavnu formulu po kojoj, umjesto identifikacije sa glavnim junakom, fantazijom prezasićena publika sama postaje glavni junak. Unaprijed isplanirana i žestoko izmontirana, reality-tv je, dakako, sve samo ne stvarna i spontana, no svi su izgledi da će se mlaćenje prazne reality slame, koje traje već petnaestak godina, nastaviti sve dok se iz nje ne izmuze i posljednji dinar.
Posljednjih se godina, međutim, uporedo sa lažiranom stvarnošću, odvija i ona prava, pred širom otvorenim očima virtuelne publike.
