Odvraćanje misli
Dalekovodi su
Željezne konstrukcije zakovane u nebo.
Na jedan od njih je okačena Zemlja.
Ostali služe zbunjivanju nasilnika
Koji sanjaju da unište svijet.
Ribe su poželjele
Gledati iz ptičje perspektive
Pa su im narasla krila.
Ali su im zarasle škrge.
Spužvasti oblaci mijenjaju oblik
Ali zadržavaju isti karakter
Pa se neminovno isplaču
nad tužnom ljudskom sudbinom
negdje u Kini ili bilo gdje drugo.
Tako izazovu novu prirodnu katastrofu.
Iznad dalekovoda, ptica i oblaka
Vazduh postaje rjeđi.
Kao mlijeko kupljeno na pijaci
od nepoznate žene.
Gubim dah.
Gubiš ga i ti.
Prestaješ me ljubiti i skidaš se
S mene.
Zatvaram oči i ostajem ležati u travi.
Ti se oblačiš.
Nikada nećeš znati o čemu razmišljam
Dok se jebemo.
Nikada nećeš saznati kako uspijevam
Izdržati dovoljno dugo da ne svršim.
Da svršiš.
Tekst objavljen 5. Aug. 2007. u 16:40 u kategoriji Nesvrstano. Komentare možeš pratiti i preko RSS 2.0 'feed'-a. Možeš ostaviti komentar ovdje ili 'trackback' na svojoj stranici.
August 5th, 2007 at 16:51
ovo je bilo vrlo odlično
August 6th, 2007 at 2:08
Kao nož tanka crta između genijalnosti i ludila. I jedan umjetnik koji pehlivani po njoj.
Život je cirkus. Ako nije, nisi ga dobro živio.
August 8th, 2007 at 14:12
haiku
August 9th, 2007 at 1:56
Selma, hihi, jos kad na kraju dobijem takav komentar… dodje mi da… se bavim pisanjem.
Tisina, heh, ti si haman Ilijada i Odiseja i Gorski vijenac tip insana…
Terse, vidis ti sta su ti zene, pa ti njih ne proucavaj. Hajd da se dogovorimo, meni one prve, a tebi ove sto ne gotive japanski pjesnicki izrazaj…
August 9th, 2007 at 22:13
ja se vratila da Jopet pročitam