Umijeće tersanja

Bajke inspirisane porodičnim stablom

Jedan moj pra-pradeda je imao dvije žene. I to u isto vrijeme. Živa istina.

Ovo je priča o tome kako je pra-pradeka nadošao na ideju da ima dvije žene i dolazi iz arhiva zvanog “bajke o precima”. Svaka slijedeća od ovih kratkih priča je prosto nevjerovatnija od one prethodne. I ne samo to, već je jednostavno nemoguće izbrojati silne povrede ljudskih, a pogotovo ženskih, prava, u ovim primjerima koji se i dalje plasiraju novim generacijama kao prigodne pričice o podrijetlu.

Bajka prva

Taša, prapradeka, je imao ženu koju su zvali Bela (kao Bella, kao Lijepa, Lepa, Lipa…). Bela je bila toliko lijepa da ju je neki Turčin, spazivši je, ukrao i odveo sebi.

(Ne znam ni gdje da počnem. Od kvalifikacije najljepše žene u selu koja onda biva preimenovana tako da se to zna za vjeke-vjekova-amin, preko te ljepote kao razloga za otmicu u 18. stoljecu? U 19? I da, kad se kaže Turčin, misli se na državljanina Turske, da ne bude zabune. Ali, vidite kako je bitno pripovjedaču da to napomene? Vidim, ova bajka će biti puna disclaimera i pravnih ograda…)

Taša je bio skršen. Pošao je za njima, tražio i tražio, i naposlijetku našao i ubio Turčina. Ali, Bele nije bilo nigdje.

(Ubio čovjeka?! Pa se vratio u svoje selo da živi?! I to se priča sa istom intonacijom kao “…i onda je on sjeo za sto da ruča”?! I gdje je, dovraga, bila Bela ako ju je Turčin ukrao? I ako je Turčin in fabula već mrtav, zar se nije Bela tako samo kutarisala jada i otišla u život?)

Taša je, onda, sebi priveo drugu ženu. Sa njom je imao djecu, ali Belu nikad nije zaboravio.

(Šta da vam velim, muškarac ima svoje potrebe. Ovdje je također interesantno naglašavanje da smo svi mi, dakle, potomci braka iz nužde, a ne iz ljubavi, jer s Belom nije imao djece.)

No, jednog dana, nakon godina i godina od njenog nestanka, Bela se vratila. Rekla je da je uspjela pobjeći od otmičara.

(Nakon godina i godina? Šta, Bela je imala Stockholmski sindrom? E, jes’ i ovaj Taša, vala, naivan do bola…)

Taša ju je dočekao raširenih ruku i rekao da će od sada živjeti sa njim, sa njegovom ženom i djecom, te da će pomagati u odgoju djece.

(Mogu misliti što je prapranana bila sretna i presretna. ‘Živjeće s nama i pomagaće oko djece’? I sjediti mirno, sa strane, nakon što je godinama bila kovana u zvijezde kao najljepša žena tog kraja?)

I tako su svi živjeli zajedno, sretni i veseli.

(A mi smo ovim dobili priču o tome kako je prapradeda bio švaler par excellance i imao dvije žene pod jednim krovom, long before “Big Love”.)

Bajka Druga

Na malo višoj grani našeg porodičnog stabla, pradeda je, onomad, odlučio da se ženi negdje oko 40-te.

(Haman mu je bilo rano prije. Vidim, to se, do dana današnjeg i kada je muški svijet u pitanju, nimalo nije promijenilo u našem dunjaluku.)

I s tom nakanom na umu se uputio u Tursku da sebi kupi ženu sa Turskog dvora.

(Kupi ženu?! KUPI?!)

Kupio je prananu, koja je tada imala trinaest godina i bila je jedna od dvorskih dama.

(Ok, jedva sam svarila kupovanje žene, ali kupovanje trinaestogodisnje djevojčice?! I da se vratimo na činjenicu da je njemu bilo nekih četrdesetak? Bljak! Trgovina bijelim robljem i djecom u klasičnom obliku.)

I zato je deda samo 13 godina mlađi od pranane. Rodila ga je nakon sto je pala s kruške.

(Mozda odavde dolazi opštepoznato pitanje “a jesil’ ti pala s kruške?” – mada će prije biti da je preprilježni pripovjedač ovo prisvojio sebi i uvrstio u bajku.)

Nadasve prikladna bajkica o dvorovima, kupovanju žena (pardon, djevojčica), anti-Pepeljuga sunovrat naniže sa minorne pozicije na dvoru na čelo domaćinstva u Šeher-Sarajevu, mladenačka trudnoća… Svi elementi za pokretanje solidnog slučaja trgovine ljudima. Ili barem za još jednu sočnu sapunicu.

* * *

Ove, i mnoge druge, priče, sam pokupila zadnjih par godina u razgovorima sa najstarijim članovima naše porodice. Većina njih mi nije ni stigla puno toga ispričati i sve te druge bajke, koje su se prenosile sa koljena na koljeno, su ugasle skupa sa njihovim životima. Sudeći po grotesknim moralnim nazorima gorenavedenih… možda i nije tolika šteta?

Objavio/la: Intercontinental TerSanja, 13. Jul. 2007. u 6:18 | TERSAONA | 3 komentara |