Vijesti iz prikraćenog muškog ghetta
Tretiran blagom dozom otupljenosti, posmatram kako se, neumoljivo brutalno i mikroskopski precizno, stalno stvaraju nove i nove granice među ljudima. Shvatam da se radi o najprostijoj evoluciji, koja uključuje separaciju i kojekakve zakone jačega i boljega, no ipak se pitam - nismo li kadri čak i evoluciju okrenuti u nekom sasvim pogrešnom pravcu ili, ne d’o Bog, možda i u ćorsokak?
Nemojte mi zamjeriti na jednom odveć slabićkom no odveć ljudskom pitanju: ZAŠTO? Ipak, ljudski je mozgati i tražiti odgovore na pitanja…
Kakav je smisao sveprisutnog apartheida? Rokeri i metalci, narodnjaci i zabavnjaci, inteligencija i neandertalci, umjetnici i papci, građani i seljaci, Hercegovci i Bosanci, Srbi i oni ostali, katolici i pravoslavci, krstaši i muslimani, patriciji i plebejci, crnci i bijelci, južnokoreanci i sjevernokoreanci… Čini mi se pa ću to i kazati, da u dubini mračnog hodnika koji se zove ksenofobija, kojim odavno kroči sav ljudski rod, čuči najprimitivniji strah.
