Umijeće tersanja

Zašto dolaziti sebi, kad od sebe ionako ne možeš pobjeći? Wherever you go, there you are…

Uputstvo za upotrebu seljakluka…

sarajevo_culture.jpgSjedim sinoć sa poznanikom u jednoj poprečnoj ulici koja vodi ka onoj većoj i glavnoj, kojom kuljaju mase ljudi:

“Eto na šta smo spali, nas Sarajlije satjerali u bočne ulice… Znaš li ti da pravih, prijeratnih Sarajlija trenutno u gradu ima samo 17 posto?”

Znam, dobro znam. Čak sam osjećala i da su ti procenti znatno manji. Kao u mreži, misli mi se odmah isprepletoše oko jednog dešavanja od prije par godina. Naime, kao i svakog drugog “Sarajliju” (pojam koji u mom tekstu nije baš definisan po mjestu rođenja, već po privrženosti svome gradu, u kojem je rođen, živi, radi ili slično), mene srce zaboli kada vidim koliko se ljudi bahato i bezobrazno ponašaju. I onda reagujem, urlicima, psovkama, užasavanjem i tome sličnom… Baš kao i tada, prije par godina, kada sam, prolazeći uzanom uličicom koja mi služi za alternativni pristup svom domu, odlučila spustiti prozor da bih ispsovala čovjeka koji se autom ispriječio i stao nakrivo, a potom otvorio vrata, i na miru otišao pričati sa komšijom.

U meni je kuljao bijes. Gospođa pored mene je, mirnim glasom, tada rekla:

Molim te, nemoj ih psovati i ružiti. Razumijem da ih MORAMO ukoriti, jer su neuki. NE ZNAJU kako se KORISTI GRAD. A ako kreneš sa drekom, sebi dižeš pritisak. Zamisli, umjesto toga, da si arogantna, uštogljena Zagrepčanka, koja želi upozoriti seljaka kako da se ponaša u njenom velegradu!

Ja sam uto otvorila prozor, izbacila glavu vani, i rekla:

“Gospodine, molim Vas da ovako ne stajete i ne ostavljate otvorena vrata. Ovo je ulica koja svima koristi, i koja mora biti prohodna. Vi je niste ni kupili ni napravili, pa Vas molim da imate malo više pažnje i obzira prema svojim sugrađanima… “

Ja sam ostala šokirana sobom, a čovjek je pokunjeno, bez i riječi upućene meni, sjeo u auto i pomakao ga, a prije toga je svakako i vrata zatvorio.

Poslije toga, koncept je proveden i u mom haustoru. Nakon malo “ljubaznih” razgovora, upozorenja i objašnjavanja, prestali smo sa kahvenisanjem u haustoru na komadima deke sa tigrastim dezenom. Potom smo prestali cjepati drva na balkonima i u haustorima i iste slagati pred kućna vrata. Uvođenjem interfona (koji je svako platio) umanjili smo šanse velikih i malih nuždi u haustoru. Dječica iz ulaza su istrenirana da ne bacaju smeće oko ulaza, već da čak navuku plastične kese na ruke i pokupe ono što su drugi razbacali da nam “svima bude lijepo”.

Moramo shvatiti. Moramo shvatiti da je nas zaista malo. Ne nas “rođenih Sarajlija“, nego nas koji istinski volimo i poštujemo svoj grad. I da je to nama preneseno generacijski, a da nije stečeno kada smo se rodili, i kada su nas zalili hladnom vodom iz česme kraj Begove džamije, ili kada nas je zavejao prvi snijeg…

A “seljaci” koji rade sve što rade… oni su došli iz male sredine. Tamo se znalo kada koji komšija ide u WC, jer su se poljski WC-i mogli vidjeti iz drugih kuća… I oni su se izgubili u veličini grada, i u iluziji da ih niko ne vidi i ne primijeti šta rade. Onda su se opustili i počeli se bahato ponašati, razmišljajući - Ionako ne volim Sarajevo, jer ni Sarajlije ne vole mene… Kao što se mrskom domaćinu pojedini moji prijatelji vole pomokriti u lavabo a ne u WC…

Stoga, idući put kad se sretneš oči u oči sa seljaklukom, shvati da ispred sebe imaš malo, neobrazovano dijete od 4 godine i polako, bez galame, stresa i vike, pokušaj ih upozoriti zašto se to tako ne radi… Jer… ako se to ne uči kod kuće i u školi… mora se naučiti, makar na ulici…

Makar nas bilo 17 posto i makar se povukli na kućne derneke, u sporedne ulice, u kafanu usred groblja ili tome sličan prostor…

Objavio/la: Strippy, 20. Jun. 2007. u 6:21 | TERSAONA | 12 komentara |

12 komentara »

  1. ne sviđa mi se kako si rekla to što si zapravo htjela da kažeš….

    Comment by ManjeVishe | 20/06/2007.

  2. Ovo je bio draft. Ni ne znam je li bio za objave. Ako nije, I’m a dead man… a vi halalite.

    Comment by MoodSwingeR | 20/06/2007.

  3. Purgerke su zakon. Trebam i ja usvojiti taj stav.

    Comment by Intercontinental TerSanja | 20/06/2007.

  4. neznanje je uzrok svakog zla

    Comment by viva la edukasion! | 20/06/2007.

  5. onda cu nosati leksaurin za intravenozni shot nakon kojeg cu mirnim, edukativnim glasom pristupiti objasnjavanju doticnom gospodinu/gospodi da ne moze da hrace na ulici ili baca ostatke kajgane sa 5 sprata, dere se Muhameeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeedeeeeeeeeeeee , 20 minuta kada svoje dijete zove na rucak ili zatvara prozor u zagusljivom tramvaju (moja bolna tacka)….

    Comment by Bloo | 20/06/2007.

  6. znaš šta, ja kad sam tako bila pristojna prema njima, maltene sam i sama dobila hračak u oko. tako da ne znam stvarno zašto bih se ja trebala truditi u svoj svojoj civiliziranosti da objašnjavam neciviliziranom đubretu nešto. način na koji on/a komunicira s okolinom upućuje da ne može baš puno normalnih ophođenja ni podnijeti. možda si ti imala sreće sa tim čovjekom, i sa ljudima iz svog haustora, ali ja evo koliko god živim u ovom gradu do nekih ljudi kulturom ne mogu doprijeti, pa sam se prestala truditi.
    i sad sam u sporednoj ulici. i lijepo mi je. donekle. sve dok me neko ne hrakne iz pozadine, onako potajno i seljački.

    Comment by roxy | 20/06/2007.

  7. strippy, moglo je i delikatnije. opet, na kraju, vazna je bit izrecenog. a to je dobro.

    citajuci te, sjetih se studentskih dana kada sam uobicavala programirati Hi-Fi da me budi ujutro, svako jutro. ono, do daske. )) iznajmljivala sam mali stan, tada, u gradu u kojem sam studirala, veci je od grada u kojem sam odrasla. komsinica, srednjovijecna zena, mi se zalila u nekoliko navrata i zamolila me da smanjim ton ujutro jer ju budim, a ona kasno lijeze.. i tako, smanjim ja malo nekoliko dana, i onda opet isto. mladost ludost, da ne kazem egoizam. :) kad jedan dan vracam se kuci i vidim poklon pred mojim vratima. otpakovah, otvorih i ugledah nov, novcat budilnik i razglednicu sa pozdravima od komsinice. :)nikad za nikada, iza tog dana, nisam se vise budila uz glasnu muziku. i opcenito, pomogla mi je sagledati sebe i druge novim ocima primjernim ponasanjem civilizovanijim od moga. bilo kojim vidom agresije to joj ne bi poslo za rukom. ipak se trud isplati. ;)

    Comment by verdica | 21/06/2007.

  8. Ja se sa Strippy (i ona sa mnom) mogu neslagati oko niza stvari koje se tiču Sarajeva i njegovih stanovnika, ali ovdje mi se sviđa definicija Sarajlije koja je meritokratska, a ne aristokratska.

    Rijetko je, naime, čuti i pročitati izjavu koja ljudima dopušta sa postanu Sarajlije i da se ćute Sarajlijama, čak i ako nisu rođeni u na Jezeru (ili gdje se sad već djeca rađaju). Ovo bi, dakako, trebala biti normalna stvar, a kod nas je, evo, izuzetak. Razlog više da se čovjek zamisli.

    @Roxy: Postoji vrijeme za riječi i vrijeme za akciju. Možda je sada pravi tren da prestaneš traćiti vrijeme na Tae Bo i počneš trenirati neku borilačku vještinu koju ćeš doista moći i upotrijebiti.

    Comment by MoodSwingeR | 21/06/2007.

  9. Sta je pisac htio reci ne kontam bas najbolje. Mozda da je samo 17% prijeratnih stanovnika istinski voljelo Sarajevo, ili da je onih 83% pobjeglo. Mozda i to da je Sarajevo grad kojeg su njegovi prijeratni stanovnici sa merakom rusili… Mozda da je Sarajevo bilo uzasno zapusten grad prije rata, ma koliko mi lagali sami sebe da je bilo lijepo, cisto… Srednje skole su vecinom licile na cumeze, na kojima bi se svakih deset godina zamjenila brava na vratima… Smeca se bogami moglo vidjeti na svakom koraku, kontejneri kako gore isto tako… Tramvaji zahrdali, svaki deseti radilo zimi grijanje… Trolejbusi, jos gora slika… Automobila bilo neuporedivo manje, pa tako i manja guzva po uskim ulicicama, koje su projektovane ocito da se mogu fico i stojadin mimoici…

    Cudno je to da danas svako uzima sebi za pravo da komentarise o prijeratnom Sarajevu, zivotu i navikama njegovih stanovnika, pa cak i oni koji ga ni u kom slucaju ne pamte osim po nekom zalutalom cirkusu ili Pionirskoj dolini.

    Odoh ponovo procitati, mozda sam zbog umora nesto bitno propustio, pa mi zbog toga nista nije jasno u ovom tekstu.

    Comment by Pospanko | 21/06/2007.

  10. ja se ne sjecam da su se odrasli toliko zalili na ’seljake’…ja sam dosegla nivo dusevnog mira u kojem ne primjecujem nista jedino bi lobirala da se ljeti skinu prozori sa tramvaja i trolejbusa :D
    jedino sto mi smeta danas su novopeceni vjernici i nacionalisti koji mene zovu kopiletom i osobom sa dusevnim problemima jer sam iz mijesanog braka ahem

    Comment by Bloo | 22/06/2007.

  11. セックスフレンド…

    セックスフレンド…

    Trackback by セックスフレンド掲示板 | 27/10/2007.

  12. znaš li ti kad već spominješ Zagreb da su oni u istoj situaciji kao i mi i da im je još gore,a o Beogradu da i ne pričam,znači da je svaki veliki grad u istoj situaciji,zato ti je bezze ova priča.

    Comment by glupačo | 28/10/2007.

Ostavi komentar

Your Ad Here
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi: Creative Commons Attribution-Noncommercial-Share Alike 3.0 License.