Umijeće tersanja

Iz arhiva detektivke Strippy: Ja se vraćam majci u Bosnu…

Probudiše me ranije nego što inače ustajem kako sam na bolovanju. Podmukli glas starije tete sa drugog kraja žice me nije uspio razbuditi. Naime, trebala me je nešto zamoliti. Skoro kao da je ovo neka starija verzija James Bonda, prije nego su izmislili one panele za video konferencije i tome slično pa me ona zove na telefon.

Molba je bila kratka i jasna. Njoj u posjetu dolazi sestrična koja je sa punih 14 godina otišla iz Sarajeva u Ameriku. Curica je sada već žena, malčice je zaboravila naš jezik, ali pošto ja tečno baratam engleskim jezikom to mi neće biti problem. Moj zadatak je, da curu, koja ima nevjerovatno dobar posao kao šef odjela u jednoj firmi premuntam da se preseli u Sarajevo, jer bi na taj način i njena majka, tj. sestra od moje klijentice uspjela da se vrati nazad. Žena je svakako u penziji, niko ne zna šta više radi u Americi.

Tu sam se već razbudila. Skočila sam u krevetu i pitala klijenticu zašto li se majka sama ne vrati, ili pak zašto klijentica ne vrati svoje dvoje djece i šestoro unučadi???

Dalje »

Objavio/la: Strippy, 14. Jun. 2007. u 17:30 | Nesvrstano | 7 komentara

Kad porastem, želim biti lezbejka

Photo: BBC Images Ovo je prvi post koji pišem, a možda mi bude i zadnji, ako me stigne duga ruka lezbijske puterske mafije… no, barem će mi, nakratko, biti lakše kada otersam svoje.

Možda ste, u zadnje vrijeme, primijetili učestala party-okupljanja naše ‘homoseksualne’ populacije? Nemam ništa protiv homoseksualaca, niti sam homofobična, dapače, bilo bi apsurdno, jer sestra mi je jedna od njih, ali… Uvijek sam smatrala da je istupanje u javnost (coming-out-of-the-closet), odluka koja se promišlja i važe, nešto što nećemo uraditi ako nismo potpuno sigurni.

No, pravi flood maloljetnica u Sarajevu koje se otvoreno deklariraju kao lezbejke u zadnje vrijeme je pravi razlog mog pisanja. Puterice obrijane na keca (moja generalna podjela lezbejki: identične kratkodlake sa repićem i dugodlake koje su rjeđe, ali ih je lakše razlikovati), sa repićem kao znakom prepoznavanja i ja-sam-very-special-jer-sam-lezbijka stavom su sveprisutne.

Dalje »

Objavio/la: Bloo, 14. Jun. 2007. u 5:45 | TERSAONA | 7 komentara

Judge This Book By Its Cover

Rođeni smo da bi nam se sudilo. Život provodimo strahujući od osude, kopnimo zazirući od presude. A čudna čeljad, kakvi već jesmo, umiremo od čežnje da sudimo drugima, iako nam to nije dato. Zato i venemo i izgaramo. Neko od čežnje da sudi, neko od satirućeg ognja osude.

Evo ti, stoga, ova knjiga da o njoj sudiš. Ona je onakva kakvom je vidiš, zato je ne zagledaj i ne otvaraj. Ona nema ništa osim korica. Između mene, koji stojim na početku, i tebe, koji je zatvaraš, ne stoji ništa doli praznina. Ne traži, zato, nešto što nećeš naći, ne poseži za onim što ne postoji.

Ne troši zalud truda i ne traći vremena. O ovoj knjizi sudi samo po njenim koricama, baš onako kako to insan oduvijek želješe činiti.

Go ahead, cast your stone.

Cast your vote. Into the TersBox.