Idi drami svojoj mami
Nisam maratonac, ali, kao i svi, volim trčati počasni krug. U utrkama i utakmicama života što ih međusobno razbacuju razne društvene skupine navijam ponajčešće za slabiji tim, nadajući se da će isti odigrati makar neriješeno i tako doprinijeti ostvarenju posvemašnje jednakosti među pripadnicima ljudskog roda. Nisam tih u svome navijanju i rado iznurene trkače na duge staze društvenih promjena obodrim prijateljskom riječju i rashlađujućim osvježenjem.
Mada potpuno neutemeljeno, vjerujem da, svojim zalaganjem, zaslužujem počasno članstvo u F.C. Feminist i u Sportskom ribolovačkom udruženju homoseksualaca-amatera “Toplak”. Nije mi, naime, jednom valjalo izdržati zapjenjene izljeve svojih istospolnika, pune ogorčenja i prijezira, usmjerene u pravcu i na račun ovih dvaju populacija. Kako takve izljeve smatram otvorenom diskriminacijom i nipodaštavanjem, uvijek sam, bez iznimke, stajao na stranu onih koji za sebe traže samo ono što mi, mahom hetero-momčine, već odavno imamo i što uzimamo zdravo za gotovo.
U posljednje vrijeme, međutim, moram priznati da mi kojekakve džender-bajas-eliminatorke i niz-polje-idu-babo-gaymani, zadaju sitan osip na zatiljku i uzrokuju šum na tersluku.
U današnji je vakat, haman, postalo moderno biti jako glasan i odlučan u traženju svojih prava. Nastupa se žestoko, agresivno, otvoreno, muški. Jasno i glasno se kaže - žene su zlostavljane, sa uskraćenim pravima, homoseksualci nepriznati, sa isto tako uskraćenim pravima. Ja ovdje uvijek skočim i uskliknem - Tako je!, sveudilj se slažući sa namjerom da se neodrživa i nepravedna situacija promijeni.
No, onda se glasna priča i povika nastavlja - sve što danas postoji oko nas, produkt je androcentričnog, šovinističkog društva, utemeljenog na mizoginiji i eksploatiranju žena. Muškarci su nepopravljivi i grozni, nesposobni da promijene sebe i društvo pa su, po definiciji, neprijatelji. Moje ustrajavanje na muškome identitetu (ili onome što je od njega ostalo) je neporecivi dokaz moje pogubnosti po žene, a moje spolno opredjeljenje se tumači kao heteroseksizam i nespremnost da prihvatim šarolikost u Božijoj bašči.
Po instant-feministkinjama, žene su sebe postale svjesne prije, otprilike, pola sata, i sve što su njihove prethodnice postigle u ostvarivanju ženskih prava se previđa ili smatra ništavnim. Jednakosti spolova muškarci ne mogu doprinijeti ni u ludilu, a razumjeti žene i njihove patnje ne mogu ni metodom samokastracije i inducirane menstruacije. Gay-aktivisti gorljivo, preko svojih šljaštećih D&G gluhih Motorola, šibaju statistike i studije i ponavljaju kako je gay-OK, a kako smo mi ostali naprosto zaostali.
Podiže se glas, podižu se ulozi, potežu se, naposlijetku, i najteži argumenti i konfrontacija postaje potpuna. To je tužno, baš kao što su tužni maratonci koji, u trku, pljuju na okupljenu publiku ili takmičari koji psuju svoje navijače.
Ja znam da je svijet nepravedan i da su žene dobrano zakinute i da zaslužuju više. Ja znam da je biti gay OK; meni je to sve već odavno poznato. Ja ne trebam prosvijetljenje, ja to prosvijetljenje pogotovo ne trebam toljagom i histeričnom vriskom. Ja, isto tako znam da, koliko god se ja zanosio i upinjao se da pokažem da sam osoba beskrajno širokih shvatanja, ja to nisam. Ja sam proizvod ovoga vremena i ovoga prostora i dio će mene uvijek biti muška svinja i homofob, ma koliko taj dio bio mali.
No, da li zbog tog malog dijela treba otpisati cjelokupnog mene kao navijača i saveznika? Ja znam da je, prema mnogima od nas koji nismo testikularno opremljeni heteroseksualci, svijet bio i ostao nepravedan. Takav svijet treba mijenjati, ali nećeš daleko dospjeti u svojim nastojanjima ako vikom udariš na mene. Jer, daleko je mudrije i korisnije ljude prihvatati zbog stvari u kojima se slažete i hvaliti ih zbog sitnih napredaka u stavovima i ponašanju, nego dizati graju zbog neznatnih razlika, samo da bi neko, konačno, čuo i tvoj glas.
“Ponukana tvojim riječima, promijenila sam svoje mišljenje i stav o homoseksualcima.” - reče mi skoro veoma draga osoba. Ovaj primjer pokazuje da feministkinje i gay-aktivisti trebaju sa mnom razgovarati o onome što ja još mogu učiniti za njihove, tačnije, opće ljudske interese, a ne da, poput svojih hetero-muških ekvivalenata, zapadaju u histerične tirade homoseksizma i mizandrije.
Koliko god zvučao racionalno, ovaj pristup, nažalost, ostaje neprihvatljiv za neke od aktivistkinja i aktivista. To su oni koji su smisao postojanja pronašli u borbi za ženska i queer prava i za njih je odricanje od parola i slogana neprihvatljivo, a pronalaženje novih neprijatelja i otkrivanje istrpljenih nepravdi je njihova svakodnevna zadaća. To su profesionalne feministkinje i profesionalni gay-aktivisti koji bi, da nisu to što jesu, bili niko i ništa, jer ne znaju ispričati dobar vic ili svirati gitaru, niti su, na bilo koji drugi način, zanimljivi raji.
Stoga oni, baš kao i profesionalni Srbi, profesionalni Hrvati i profesionalni Bošnjaci, koriste krinku grupnog identiteta kako bi podebljali onaj krhki, vlastiti. A ovi me profesionalci, bilo koje da su vrste, nimalo ne zanimaju. Kada mi se takvi nacrtaju pred očima i stanu zapomagati kako su im prava pogažena, a oni ugroženi, mogu im samo poručiti:
“Ma znaš šta?! Idi drami svojoj mami!”
voljela bih da i ja znam ovako artikulirati svoje misli o ovoj specifičnoj temi.
ali mislim da je generalno problem u tome što je teško pronaći stranu kojoj treba naginjati. u suštini, u bh. društvu, ili ćeš biti totalni branitelj ljudskih prava iliti ‘drama queen’, ili ćeš biti totalni homofob i kreten. ne možeš nikako biti između, jer ako osudiš ove prve, automatski si ‘protiv ljudskih prava’, a ako osudiš ove druge, automatski si podložan linču i zlostavljanju.
no ja, kao legitimna nekadašnja drama queen koja još uvijek pati od toga u određenim količinama, odsad zaista idem dramiti svojoj mami, jer je barem njoj lakše dramiti nego ostatku svijeta
Comment by roxy | 8/06/2007.
Hm, a oni od nas sto nas smatraju profesionalnim Ostalim - iako samo pokusavamo da ukazemo na neravnopravnost inherent u nasem svemu (od ustava, do opstine). I aktivista ima raznih vrsta, bas kao i ljudi. I kako imas iritantnih ljudi (kao npr. ja) imas i iritantnih aktivista. Sto ne znaci da bi oni bili niko i nista da nisu aktivisti. Spustanje ljudima koji dijele tvoja uvjerenja nije conducive nikome. In other words, you might be barking up the wrong tree.
Comment by Katarina | 8/06/2007.
humans in commotion
filled with bad emotion
try my true love potion
it’s just energy in motion.
:))
Comment by mala | 9/06/2007.
Ne znam šta uključuje taj tvoj muški identitet (ili “ono što je od njega ostalo”, kao da ti ga neko krade), ali igranje utakmica i poznavanje natjecateljskog duha sumnjam.
Kad se utakmica igra potrebni su igrači. Pomažu i navijači.Ali ne polunavijači. Polunavijači - polunavijaju. Simple as that. Prisustvo BH Fanaticosa na Koševu pomaže. Šta bi reprezentacija dobila sa Dodikom na Koševu protiv Turske ? Motiv više ?
To navijanje za autsajdere zapravo je ključ problema u ovom postu. tebi smeta što bi se moglo desiti da u jednom momentu žene i homoseksualci postanu ravnopravni s nama ostalima. Pa onda nece vise biti autsajderi i nece im trebati tvoje sazaljenje.I podrska “cjelokupnog tebe” u prevaspitavanju homofobnih narodnih masa.
A ovo izjednačavanje gay aktivista sa profesionalnim Bošnjacima, Srbima i Hrvatima je vrhunac: “…koji bi da nisu to što jesu bili niko i ništa jer ne znaju ispričati dobar vic (…) niti su na bilo koji drugi način zanimljivi raji.”
Pa, jako su oni zanimljivi RAJI. Zanimljivi su, jer su homoseksualci. Nadam se da nećeš doživiti tu zanimljivost. Ni parcijalno, ni cjelokupan.
Comment by Commie | 11/06/2007.
Muškarac, heteroseksualac, poluprofesionalni gitarista koji odlično priča viceve, Ne kupujem ništa, ne prodajem ništa, ne tražim partnerač; javio sam se samo da se pohvalim.
Comment by Corto Maltese | 11/06/2007.
let me guess, zbog “žestokog, agresivnog tj. muškog nastupa” žena koje drže do sebe, u zadnje vrijeme imaš problema s erekcijom, pa te to izbacuje iz takta? jer, kako da se opustiš i svršiš pored toliko žena koje odbijaju da leže ispod muškaraca ko poderani madraci, a ravnopravnost spolova ne svode više na korištenje muških brijača za uklanjanje dlaka na nogama? a o pederima da i ne govorim! šta ti ba seru? dovoljno je što ih ne biješ. fino si im rekao da si tolerantan, ali sve ima svoje granice, zar ne? mislim, mogu na tebe galamiti muškarci heteroseksualci, ali da žene i pederi dižu svoj glas, pa stvarno nema smisla! imaš btw. pravo, svijet je nepravedan i žene stvarno zaslužuju više, ali ne od lažno tolerantnih intelektualaca kao što si ti. i, samo da znaš, stav “dao sam vam dovoljno - ne tražite više, jer se od vas osipam” jeste šovinistički, htio ti to priznati ili ne. p.s. naredni put kad te zli čika pederi i žene nasekiraju, idi drami mami - nije racionalno, ali je učinkovito.
Comment by džender-bajas-eliminatorka asja | 11/06/2007.