Idi drami svojoj mami
Nisam maratonac, ali, kao i svi, volim trčati počasni krug. U utrkama i utakmicama života što ih međusobno razbacuju razne društvene skupine navijam ponajčešće za slabiji tim, nadajući se da će isti odigrati makar neriješeno i tako doprinijeti ostvarenju posvemašnje jednakosti među pripadnicima ljudskog roda. Nisam tih u svome navijanju i rado iznurene trkače na duge staze društvenih promjena obodrim prijateljskom riječju i rashlađujućim osvježenjem.
Mada potpuno neutemeljeno, vjerujem da, svojim zalaganjem, zaslužujem počasno članstvo u F.C. Feminist i u Sportskom ribolovačkom udruženju homoseksualaca-amatera “Toplak”. Nije mi, naime, jednom valjalo izdržati zapjenjene izljeve svojih istospolnika, pune ogorčenja i prijezira, usmjerene u pravcu i na račun ovih dvaju populacija. Kako takve izljeve smatram otvorenom diskriminacijom i nipodaštavanjem, uvijek sam, bez iznimke, stajao na stranu onih koji za sebe traže samo ono što mi, mahom hetero-momčine, već odavno imamo i što uzimamo zdravo za gotovo.
U posljednje vrijeme, međutim, moram priznati da mi kojekakve džender-bajas-eliminatorke i niz-polje-idu-babo-gaymani, zadaju sitan osip na zatiljku i uzrokuju šum na tersluku.
