Roots, Origins, and Other Spices… Part 2
“Hoćeš li me prestati zvati ’starinom’?!”, zagrmio je dedo, kao da mi je čitao misli.
Ustao je sa kauča, i tek tada sam primijetila koliko je dedo visok. Meni su noge landarale barem dvadesetak centimetara uzdignute od poda dok sam sjedila na kauču, i moje silaženje sa istog bi bilo ravno skaknju a ne elegantnom ustajanju kao što je bio slučaj sa dedom.
Sa cigaretom zalijepljenom ispod donjeg desnog ugla usta, dedo je lagano pušio i otišao u susjednu sobu. Vratio se sa sveskom tvrdih korica. Sveska je imala tamne šareno-maskirne korice, nešto nalik koricama koje se mogu vidjeti po kancelarijama računovođa. Unutra su papiri bili glatki, nekako masni, a žuto-smeđi. Ponosno su se sa stranica kočoperila slova krasopisa, pisana tintom. Dedo mi je pružio svesku i dodao:
“Uradiš li nešto da i gram ove sveske promijeniš, ima da ti obje noge polomim, jes’ čula?!”
