Roots, Origins, and Other Spices…
Priču sam čula, naime, veoma slučajno. Jedva pronalazeći parking sa “one” strane rijeke Miljacke (da, da, upravo tamo gdje sada dijele kazne od 40 KM i šapkom i kapom), krenula sam preko mosta na “kafu u gradu”. Već sam podobro kasnila, ali sam na mostu srela starca koji je nosio dva cekera. Stala sam kao ukopana i gledala u njega, a ni sama nisam znala zašto. On mi se obratio i rekao da nema boljeg mladog sira od onog što prodaju u Tržnici, i da on svake nedjelje se zaputi preko rijeke. Inače ne bi napuštao svoju najdražu i najmiliju stranu rijeke koja Sarajevo, po nekoj čudnoj logici dijeli na sunčanu i hmmm… recimo… da se lijepo i neobično izrazim…vlažnu.
Okrenula se na peti, prišla starini i ponudila da mu pomognem i ponesem cekere. Riječima se nećkao, glavom je vrtio, ali su mu ruke pružile cekere ravno u moje. Došli smo do ulaza koji je vodio do jednog starog, austrougarskog stana, visokih plafona i debelih zidova. Ponudio je da uđem. U biti, samo je otvorio vrata i išaretom me uputio gdje ću spustiti cekere.
