Unfinished Empathy
Mi smo skloni vjerovanju da je tekstura naše duše ispredena iznutra. Stvorilo nas je, načinilo ili odgojilo takvima kakvi smo sada, kao poludovršenu i nedopečenu grnčariju majke prirode ili božanskih htijenja, pa svoju nesavršenost, poput potpisa i uresa nosimo kroz život, da makar na taj način svjedoči o našoj posebnosti.
Iako se ne ćutimo hermetički odijeljenima od drugih, mi ustrajavamo na tome da nas određuje samo ono sadržano u nama i ono malo identiteta što ga mi velikodušno i zaljubljeno prenesemo na druge, kao onda kad, recimo, kažemo - ne mogu zamisliti sebe bez tebe. No, izvan toga, mi ostajemo mi. Svako od nas misli - Ja sam ista osoba i u Sarajevu i na pustom otoku, čak i ako se ne ponašam uvijek isto u različitim okruženjima.
