Žuto i zeleno (Crni kamen i troglavi pas… - 2. dio)
Kinezi su došli iz Kine, u odjelima skrojenim u Engleskoj, sa kožnim aktovkama napravljenim u Italiji i prepunim novca odštampanog u Americi. Oni su pošli u kupovinu, spremni da svoje kofere isprazne do posljednjeg svežnja zelenih papirića u zamjenu za tapije i potvrde o vlasništvu. Da bi to obavili tiho i neupadljivo, pokucali su na vrata privatnicima. U kolosalnoj ideološkoj partiji šaha, koju međusobno igraju dvije svjetske supersile, ovaj potez predstavlja kineski konjićev skok.
Već dugo vremena, Sjedinjene države pokušavaju prisiliti Kinu da se otvori, privredno i politički, i zaigra na kartu slobodnog tržišta, računajući da će je tako savladati i iznutra pretvoriti u kapitalističko društvo. Jednako dugo i jednako uporno, Kina prema vani nastupa strogo poštujući tržišne principe, a prema unutra ostaje zatvorena poput konzerve sardina. Da li to znači da je Kina u defanzivi i da se brani? Ne, naprotiv. Kineski se plan vjerovatno sastoji od ideje da se protivnika nadjača njegovim vlastitim oružjem, kapitalom, a da se potom, preko njega, izveze i nametne ideologija. Ona crvena.
