Crni kamen i troglavi pas privatluka
Komunizam i socijalizam su se, svojedobno, zalagali za jednakost među ljudima putem promjene vlasničkih odnosa. Plan se sastojao u tome da se vlasništvo nad kapitalom oduzme od onih koji imaju i nekako podijeli onima koji nemaju, kako bi imovina koja stvara vrijednost bila pravednije raspoređena, a ljudi time postali jednaki. Plan bi uvijek uspijevao u svome prvom koraku - oduzimanju, i neizostavno padao na onom drugom - raspodjeli kapitala. Umjesto da bude preraspoređen i raste, kapital je čamio, truhnuo i propadao u memljivim podrumima na čijim je vratima stajalo, velikim, važnim slovima napisano: “državno vlasništvo” ili “društvena svojina”.
Kapitalizam se, s druge strane, ideološki nikada nije pozabavio tim pitanjem, ali je praktično, na preraspodjeli imovine i ostvarenju jednakosti, za ljude učinio dalako više od najnaprednijeg socijalističkog modela. Kako? Jednostavno - putem javnog tržišta kapitalom, preko ustanova poznatih kao berze. Prije ustoličenja berzi, preduzećima se trgovalo kao… hm, kao danas kod nas - iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti, nerijetko ispod žita i pod vrlo sumnjivim okolnostima. Pristup trgovini kapitalom su imali samo oni koji su posjedovali bogatstvo i moć, po mogućnosti oboje. Bila je to igra za uski krug privatnika, u kojoj, za obične smrtnike, nije bilo mjesta.
