mEmo girls & kEmo boys
Vanjštinom tašti, šaroliki i različiti, duboko u nutrini mi smo svi isti - mekani, osjetljivi i sluzavi, poput najstidljivijeg pužića. Svojim duševnim ustrojem mi, zapravo, slijedimo organizaciju života na Zemlji - u središtu je ono najmekše i najvažnije, a prema vani se izbacuje tvrda koža, oklop ili bodlje, da zaštiti ono životno, suštinsko u nama, kako nekoj krvoločnoj zvjerki ne bi poslužilo kao usputan, ali sočan zalogaj.
Zbog toga čovjek, otkad spozna sebe, počinje, uz svoje ja, izgrađivati i fasadu, svoje javno lice, koje će uvijek spremno pokazivati drugima. Ova naša maska, ili persona, nije oblikovana tako da uvijek skriva sva naša osjećanja, već to čini samo ponekad, a većinu vremena provodi tek diskretno prilagođavajući izraze naših emocija situaciji u kojoj se nalazimo. Ona nam omogućava da igramo emotivni poker sa drugim ljudima, bilo u svrhu varanja jedni drugih, bilo u svrhu spašavanja vlastitog života (često se ovo drugo podastire kao opravdanje za ono prvo).
