Umijeće tersanja

Iz nekog nepoznatog razloga

Iz nekog nepoznatog razloga, ljudi imaju potrebu da svoja osjećanja prema različitim danima u sedmici i način na koji ih doživljavaju, pretoče u slike i pjesme. Šta nama pojedine dane čini takvim kakvi su? Mislim, zašto jedan ponedjeljak mora biti mrzak? Utorak baksuzan? Srijeda – ‘nako. Četvrtak ozbiljan. Petak treperav. Subota aktivna. Nedjelja lijena?

Čemu ta opsesivna potreba da sve imenujemo, analiziramo i razložimo? Valjda da znamo šta da očekujemo. Od svakog dana i svake sedmice. Da li naša podsvjest – to neistraženo bure bez dna, očekivanjem i predrasudama, zapravo oblikuje našu stvarnost? Pa unaprijed znamo kakav će nam biti koji dan. I onda ga svojim gunđanjem, radošću, plačem ili pjesmom nasilu zguramo u za njega već određeni kalup.

Za sve dane sedmice imamo po nekoliko pjesmica. Bangles, tako, pjesmom žele vratiti sat i manični ponedjeljak pretvoriti opet u nedjeljni „funday“. Percepcije se nedjelje uvijek razlikuju, pa U2 nikako, zbog ružnih sjećanja, nedjelju ne bi nazvao „funday“-om. Isto, ali iz posve durgih razloga, ne bi učinili ni Toma Zdravković, Parni valjak ili Plavi orkestar.

I tako, na jedno sunčano nedjeljno jutro, dva tipa - „funday“ i „bloody“ nedjelja, sretnu se ujutro na ulici i pokušaju komunicirati. Ispalo bi isto kao kad bi sastavio ševu i sovu, mada bi se, hipotetički, ovi potonji mogli susresti tačno u podne. I onda se, pritom, možda i obračunati.

Ako tipovi ljudi genetski imaju ugrađen sat pa su stoga jutarnji ili večernji tip, vrlo je moguće da nešto slično imamo usađeno i za dane u sedmici. Ili to stječemo s godinama. Pa tako su neki ljudi ponedjeljkom lepršavi, a kako se sedmica bliži kraju postaju sve iznureniji. Dok sa druge strane neki mrzovoljno hode ponedjeljkom da bi u petak frcali od energije.

Što nam onda ostavlja te srednje dane. Utorak, srijedu i četvrtak. O suboti ću posebno. Utorak smo već proglasili baksuznim. Čak i naše nane kažu da se utorkom ništa ne radi, ne započinje, ne kupa, itd. Iako gravitira ponedjeljku, utorak je sasvim nešto drugo. Nekima čak i gori od ponedjeljka jer je jednostavno - drugi. Nikad dovoljno dobar da bude prvi, a ni tako loš da bude zadnji. Tako i Stonesi utorak proglašavaju neuhvatljivim poput djevojke, pa žure da se oproste s njim i da ga pretvore ga u neki novi dan.

Srijeda i četvrtak su, onako, pomalo bezvezni. Pogotovo srijeda. Središnja. Ni tamo, ni ‘vamo. Čardak ni na nebu ni na zemlji. Tako da, kad god se spomene srijeda, svak’ onako slegne ramenima. Srijeda je najbezvezniji dan. Ipak, ne baš toliko bezvezna da ne dobije mjesto u nekima od najljepših i najdirljivijih poema.

Četvrtkom se, pak, pojavljuju mali leptirići optimizma i volje za životom. Sutra je petak, reći će ljudi, tješeći se. Nesvjesno postajući djeca četvrtka, puštajući da im klizne kroz prste kao pijesak i ne znajući da su njegovi sati u stvari sati i njihovog života ili onoga što su od njega napravili, kako god im život, pri rođenju, udijelio nafaku.

Ostala je subota. Većini ljudi se na spomen subote ozari lice. Subota je onako baš cool dan. Ne radiš, a idući dan odmaraš. Tad se sedmične sove lijepo razbude i svijet je njihov. I možeš ponovo da budeš bezbrižan i djetinjast, da spavaš do podne i lumpuješ do jutra. I ne osjetiš se dijelom odraslog svijeta tako što ćeš osjetiti krivicu. Do nedjelje. Koju, opet, prati ponedjeljak.

I tako nam prođe sedmica. Pa iza nje još jedna. Pa slijedeća. Pa onda ona tamo. I dok dlanom o dlan u odvratnim ponedjeljcima, dosadnim nedjeljama, bezveznim srijedama, baksuznim utorcima, prođu nam mjeseci i godine i trenuci koje ne priznajemo kao lijepe jer su se desile na neki ružni ili bezvezni dan. I nisu ga mogli osvijetliti samo zato jer im mi to nismo dali.A zaboravili smo da je život satkan od sićušnih trenutaka, milion njih u jednome danu, u stvari, ne čak ni od njih, već od onoga što mi vidimo u njima iza bedema naših predrasuda. Iskustvenih ili usađenih, potpuno je svejedno.

Izađimo, zato, iza bedemima opasanih avlija podsvjesnih predumišljaja, obrnimo ponedjeljak i petak. Izmješajmo subotu sa utorkom i uživajmo. Slobodni.

Objavio/la: Hadzinica, 16. May. 2007. u 5:42 | TERSAONA | 7 komentara |