Iz nekog nepoznatog razloga
Iz nekog nepoznatog razloga, ljudi imaju potrebu da svoja osjećanja prema različitim danima u sedmici i način na koji ih doživljavaju, pretoče u slike i pjesme. Šta nama pojedine dane čini takvim kakvi su? Mislim, zašto jedan ponedjeljak mora biti mrzak? Utorak baksuzan? Srijeda – ‘nako. Četvrtak ozbiljan. Petak treperav. Subota aktivna. Nedjelja lijena?
Čemu ta opsesivna potreba da sve imenujemo, analiziramo i razložimo? Valjda da znamo šta da očekujemo. Od svakog dana i svake sedmice. Da li naša podsvjest – to neistraženo bure bez dna, očekivanjem i predrasudama, zapravo oblikuje našu stvarnost? Pa unaprijed znamo kakav će nam biti koji dan. I onda ga svojim gunđanjem, radošću, plačem ili pjesmom nasilu zguramo u za njega već određeni kalup.
Za sve dane sedmice imamo po nekoliko pjesmica. Bangles, tako, pjesmom žele vratiti sat i manični ponedjeljak pretvoriti opet u nedjeljni „funday“. Percepcije se nedjelje uvijek razlikuju, pa U2 nikako, zbog ružnih sjećanja, nedjelju ne bi nazvao „funday“-om. Isto, ali iz posve durgih razloga, ne bi učinili ni Toma Zdravković, Parni valjak ili Plavi orkestar.
