Dosljednost
Svjestan sam da nemam baš previše izbora. Isto sam tako svjestan da, sa protokom vremena, mogućnosti izbora iščezavaju, baš onako kako se osipa krug ljudi oko mene. Jedno po jedno izlaze oklijevajućim korakom, unatraške, sa pozornice moga života, neko u suzama, neko sa psovkom na usnama, neko sa šapatom koji moli za oprost… ali izlaze, nestajući iza namreškane, crne, brokatne zavjese koja odijeljuje svijet od ove predstave koju nazivam svojim životom.
Svijet je stvaran, barem ja tako mislim. Moj život nije. Moj život je ušećereni cocktail obmana i laži, sa primjesom tinkture gorkog kajanja, ugodno ohlađen zdrobljenim, isitnjenim ledom cinizma i urešen floretima anisa i kukute. Opojan. Blag. Smrtonosan. Ali, tu ja već ne mogu ništa.
Lažem, naravno. Mogu, ali ne želim. Jer, kakav bih ja to nitkov bio, kakva hulja, kakva varalica, ako bih odustao od sebe, ovakvoga kakav jesam, promijenio se, pokušao se… popraviti? Posljednja hulja, eto kakva, a ovako sam samo pretposljednja, što je dobro, jer ni u čemu ne valja biti prvi. Takva neumjerenost, naime, nikome nije donijela dobra, pa zašto bih ja bio izuzetak? Ako bih i bio, bio bih prvi, a to ‘prvi’, opet, ne valja.
Jasno ti je, valjda, da, ako biram između sebe i drugih - biram sebe. Ta, ne činiš li i ti to isto? Nisam od onih što biraju sebe kroz druge, nekako mi je to isuviše, što licemjerno, što komplicirano, a ja, kad već biram, osim sebe biram i izravno i jednostavno. Proste duše, prost čovjek. Prostačina.
I nije mi to mrsko, iako cijenu koju za to plaćam ne mogu sebi priuštiti. Pa posuđujem, teretim kartice, plastiku duše, valjda ću jednom vratiti sa kamatama. Do tada, lažući se, ostajem dosljedan sebi. Svjetina mi ne treba. Niti da me bodri, niti da me psuje. Dovoljno mi je ono što imam. Dovoljno mi je mojih troje ljudi koji me znaju u dušu, u misao, u otkucaj srca, i koji me prihvataju ovakvog kakav jesam…
“Ma, jooj!” - prekinula me usred rečenice, ražniježeno tepajući - “Ko mi ce to siwno wacpic’o?”
“Molim?” - prenuh se.
“Uh, kako ci mi camo swadak kad se tako zamiswiš.” - nastavila je, posežući palcem i kažiprstom za moj desni obraz.
“Dobro, ali ja bih sada volio ovo dovršiti.” - odvratih, izmičući se.
“Eh…” - tobože se snuždila - “Camo bwog, bwog, bwog… mene ci zabowawio.”
“Nisam te zaboravio.” - odgovorih odsutno, pokušavajući se prisjetiti onoga o čemu sam mozgao koliko tren prije.
“Jeci, jeci.” - kudila me kažiprstom - “Zabowawio ci cwog weptiwića.”
“Čega?!”
“Weptiwića!”
“Nisam.” - pokušah još jednom - “Samo me pusti da ovo završim, pa ću ti pokazati koliko dobro te se sjećam. I nemoj se više kreveljiti, molim te.”
“Dobjo.” - rekla je, napućivši usne, i ne uslišivši moju molbu - “Ti ci moj cwatki tews.”
“Molim?!”
“Tews. Tews!”
Bang!
Ima stvari preko kojih jedan ters doista ne može preći - pomislih, otpuhujući u cijev iz koje se, prema plafonu, još uvijek lijeno uspinjao dim.
Dakle, kao što rekoh, dovoljno mi je onih dvoje ljudi koji me znaju u dušu…
hah… e ne mogu vjerovat… upravo sam Jedinoj pisala mail o izborima i žrtvovanju… elem belem.. bilo je nešto na ovaj fazon samo što ja nikog još nisam bengirala.. hmmm… bar ne doslovno:)
Comment by ManjeVishe | 16/04/2007.
čovjek najljepše laže upravo sam sebe…
Comment by hadzinica | 16/04/2007.
Iffff koja samoreklama.
Prvo napišeš dva dobra teksta zašto žene vole kretene, a sada napišeš da si jedan ters koji bang-banguje druge ljude koji mu nisu potrebni… Da bi čitaoc onako slučajno, između redova u svojoj glavi stvorio iluziju da si “kreten”. ;o))))))
Pih, kao da ja ne znam više prepoznati kada mi se neko igra sa glavom. Cmoka Alfsteru, tebi pozdravčić, očekuj za par dana email sa dobitnom, bingo kombinacijom! ;o)
Comment by Strippy | 16/04/2007.
dobaL dobaL ;)))
Comment by djumbir | 16/04/2007.
Comment by betiblu | 16/04/2007.
suPer ti je bwogic. pusiccaaa!
Comment by Lavche | 16/04/2007.
haha, ne nasmijah se dugo galgen-humoru kao danas:)
Comment by catcher | 17/04/2007.
ponekad mi se čini da oni oko mene postaju sebični, i što su sebičniji u tom neprepoznavanju momenata koje treba da podele samnom ili ih ostave samo meni, to ja više lažem… šta ću.
Comment by sanj@ | 18/04/2007.