Dosljednost
Svjestan sam da nemam baš previše izbora. Isto sam tako svjestan da, sa protokom vremena, mogućnosti izbora iščezavaju, baš onako kako se osipa krug ljudi oko mene. Jedno po jedno izlaze oklijevajućim korakom, unatraške, sa pozornice moga života, neko u suzama, neko sa psovkom na usnama, neko sa šapatom koji moli za oprost… ali izlaze, nestajući iza namreškane, crne, brokatne zavjese koja odijeljuje svijet od ove predstave koju nazivam svojim životom.
Svijet je stvaran, barem ja tako mislim. Moj život nije. Moj život je ušećereni cocktail obmana i laži, sa primjesom tinkture gorkog kajanja, ugodno ohlađen zdrobljenim, isitnjenim ledom cinizma i urešen floretima anisa i kukute. Opojan. Blag. Smrtonosan. Ali, tu ja već ne mogu ništa.
