Umijeće tersanja

Zašto žene vole kretene?

Postoje pitanja kojima je zapisano da za našega vakta, a možda i dovijeka, ostanu tek misterije bez odgovora. U takva pitanja spada i ono o postojanju vanzemaljaca i Jetija, o stvarnim opasnostima Bermudskog trougla, ili o tome da li je bolji Željo ili Sarajevo. (Nota bene: Pitanja pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, učinak globalnog zagrijavanja, hvatanje ratnih zločinaca ili postojanje visočkih piramida, nisu misterije same po sebi. Njihovo uspješno prodavanje pod misterije, međutim, spada u domen primijenjene magije.)

Aksiomatski zaključana i hermetički zabrtvljena, ova misteriozna pitanja su u suštini neodgovoriva, pa je svaki pokušaj njihova odgonetanja unaprijed osuđen na neuspjeh, a svako onaj ko se prihvati tog izazova izvjesno će završiti polomljenih zuba i skršenoga duha. No, zalud sve to - svaki mudroser koji imalo drži do sebe će se, barem jednom u toku svoga života, odvažiti da, baš on, pokuša svijetu rastabiriti jednu od ovih misterija, ili pak više njih.

Danas je red na mene i na čuvenu mozgalicu, mentalnu Rubikovu kocku svih civilizacija, koja glasi - Zašto žene vole kretene?

Pretpostavlja se da se problemom žena i kretena, u širem kontekstu pitanja “A šta žene, zapravo, žele?” i ima li njihova ćudljivost ikakve veze sa mjesečevim mijenama, bavio još cromagnonski čovjek prije 30.000 godina. Unatoč elaboriranim i vrlo detaljnim crtežima, pitanje je ostalo neodgovoreno, mada je iza tog pokušaja ostala nespretna tradicija povezivanja mjesečevog i mjesečnog ciklusa. Velika greška u koracima za kromanjonca, kojeg zbog te greške danas smatramo za jednog najobičnijeg, zaostalog primitivca.

“Znam ja, znam ja!” - povikat će brzopleto, sve sa ručicom u zraku, poneki zajapureni čitalac ili čitalica (oni stariji će, umjesto ruke, uredno podići dva prsta), u želji da pokaže svoju mudrost i pred rajom zablista svojim znanjem. Greška u koracima, dragi čitaoče, greška u pletenju, draga čitalice. Evo zašto:

Pitanje zašto žene vole kretene je, zapravo, trik pitanje koje se sastoji iz dva dijela. Prvi je pitanje - zašto žena jednom, nekad u životu, ‘padne’ na kretena?, a drugi je dio pitanje - zašto tu grešku (ako je smatra za grešku) neprestance, uporno i uspješno ponavlja?

Svako zna odgovor na prvo pitanje. Ili barem misli da ga zna. Problem nastaje kada se taj odgovor pokuša primijeniti i na drugo pitanje. Na njemu padaju svi genijalni narodni odgovori, a problem se onda, rezignirano, prebacuje na područje paranormalnih znanosti, kao što je psih(r)ologija. No, mi nećemo olako odustajati, već ćemo vrijedno zavrnuti rukave i prionuti na posao.

Prije svega, valja definirati izraz kreten. Kretena, daleko od stvarnog značenja riječi, za potrebe ovog eksperimenta (koji nikoga neće zamoriti), možemo definirati kao nekoga ko je loš, štetan i poguban, neko ko osobe s kojima je u vezi zanemaruje, iskorištava, zlostavlja i kinji na najrazličitije načine. Kreten ne mora biti isključivo muškarac, kreten može biti svako ko se ponaša kako je upravo opisano.

Dapače, ovaj tekst se ni ne odnosi samo na izbore koje čine žene i ne samo u ljubavnim vezama, već na sve naše glupe odabire u vidu pogrešnih i loših ljudi koje uporno ponavljamo, ne znajući zašto. Naslov je smišljen samo zato da, na početku, privuče pažnju i zagolica radoznalost. Jeftino, znam, ali uz ovoliku inflaciju umjetnosti, nauke i pismenog izričaja uopće, šta čovjeku/ženi još preostaje na ovim prostorima?

No, pošto je žena alfa i omega ljudskog postojanja, zadržimo je, iz poštovanja, još malo kao glavni lik našeg narativnog toka. Pretpostavke, dakle, koje razmatraju kako i zašto žene biraju kretene, polaze od činjenice da žene vole ‘loše momke’, iz ovih ili onih razloga - vole uzbuđenje koje nagovještava njihova neobuzdanost, vole opasnost što izbija iz njihove neukrotivosti, vole izazov erotskog sraza visoke voltaže, vole surovost s kojom će se, zarad svoje izabranice, osioni mužjak osoviti na svijet, ako isti samo nešto pisne. Ili nešto peto, nalik tome.

Osim toga, ovdje valja pribrojiti i mišljenja koja kažu da je ovakav pristup izraz iskonske želje žene da bude potčinjena i da ona stoga bira onoga ko će najbolje obaviti posao. U kom slučaju, ovdje onda moram pribrojiti i zadivljujući broj mazohistički nastrojenih muškaraca. Naposlijetku, ima onih koji smatraju da žensko u sebi prepoznaje materinsko-iscjeliteljsku crtu, koja je nagna da felerično muško uzme k sebi, kako bi ga u svojoj ljubavno-mehaničarskoj radionici, koliko-toliko emotivno osposobila.

No, šta god od toga bilo posrijedi, priča teče dalje i dvoje ljudi stupa u vezu. Kretenluk, koji je po prirodi sila, baš poput gravitacije, djeluje u svome polju na ono što mu je najbliže - a to je partner(ica). Hoće, ponekad, zadrigli mužjak podviknuti i zarežati na svijet, kao što je i obećao u reklami zvanoj udvaranje, ali će se, sve više i sve češće, ostrvljivati na nedužno i nemalo iznenađeno žensko. Nebesko tijelo u polju gravitacije postaje mjesec, a ljudska se duša, u polju kretenluka, preobrazi u žrtvu.

To tako traje neko vrijeme, svako ima svoj fitilj i debljinu svoga živca, svako svoj obraz i svoju sramotu, pa se obično vrijeme potkrade i sve potraje duže nego što bi iko od nas i mogao zamisliti. U teškim mukama, kidajući lance ovisnosti i zlostavljanja, žena porađa samu sebe, inkarnirajući se u novu, slobodnu, odraslu ženu, koja je naučila svoju lekciju i koju ništa ne sputava da sebi izabere partnera po mjeri, onakvog kakvog zaslužuje, koji će je cijeniti, poštovati i istinski voljeti.

A ona, opet i nepogrešivo, odabere kretena. Zašto?

- nastavit će se -

Objavio/la: MoodSwingeR, 11. Apr. 2007. u 6:32 | Nesvrstano | 7 komentara |