Vani
Mene je rat zatekao vani, u zemlji preko pola zemaljske kugle, i kao vrlo mladu. Imala sam neku ludu sreću da mi niko od uže familije nije poginuo, i da smo se 1996. svi opet okupili u Sarajevu. Nisam sigurna koliko sam ja mjerodavna, ali vjerujem da bi moj život ipak bio drugačiji da se to zlo nije nadvilo nad mojom zemljom.
Da nije bilo rata… ja bih imala svoje djetinjstvo. Ne bih sa 13 godina naučila kako se organizuju humanitarne akcije, ne bih napamet znala kako se razvija politička situacija u mojoj zemlji, i ne bih već od svoje 12. godine znala da je neko u stanju silovati nane od preko 70 i curice od 5-6 godina. Ne bih se razočarala u ljude oko sebe, i ne bih svaku osobu koja mi priđe, ma koliko prijatna ona bila, gledala kao moguceg koljača, ubicu i silovatelja. Ne bih ljudima sudila po imenima, mada… Tvrdim da to ne radim, ali samo ja i dragi Bog znamo da sudim, itekako sudim.
Rat me isto tako naučio sta znači mogućnost da ostaneš bez dozvole boravka (pogotovo sa starim YU pasošima, koji ističu, a novi ne pristižu) i kako je kad bi domaćin da te deportuje, ali nit’ mi znamo, nit’ domaćin zna - a gdje bi nas to deportovao? Rat me naucio da uvijek, ali uvijek, imam rezervne varijante, i da, gdje god se nalazim prvo osmislim svoju putanju bježanije. Zato, recimo, ne volim ove popularne sarajevske klubove koji su u podrumu, sa jednim izlazom…
Ukratko, da nije bilo rata, ne bih vidjela Ameriku, studirala bih u svom gradu, šenlučila po kafićima i diskotekama, osvitala sa društvom, još uvijek bih, najvjerovatnije, bila student i živjela (k)od roditelja… I svako bi mi odgovarao, i svako bi bio fin. Živjela bih u društvu gdje prioriteti nisu ovoliko poremećeni, u društvu bez ovolike količine papaka, i barem bih imala neku sigurnost, koju trenutno, u Bosni i Hercegovini, kao zemlji koju vode ljudi koji smatraju da prije njih vlast, država i organizovanost nisu postojali, niko nema…
* * *
…ja ne bih znala okus przene soje…
i ne bi me Colina Ti si mi u krvi podsjecala na visokog vojnika iz Bihaca koji je poginuo tako sto je svojim tijelom branio djevojku…
sedmogodisnjakinji ostao u sjecanju kao najljepsi momak kojeg je ikad vidjela…
i ne bih upoznala Muhameda iz Bratunca koji nije znao reci slovo R. on je bio suparnik djecaku kome je pocetkom 93. poginuo otac isto tako svojim tijelom zastitivsi nekoga drugog. taj djecak danas je u zatvoru zbog dilanja. bas kao i njegov, tri godine stariji, brat.
mozda ne bi krenuli tim putem “kad bi bilo da nije bilo”.
isto tako, mozda bi danas moja raja studirala i BiH i ovdje trazila perspektivu. odnosno, perspektiva bi sigurno bila ovdje. u mobitelu ne bih imala toliko brojeva za pozivnim brojem stranih zemalja. mozda bih sa Aldinom setala drzeci ga za ruku i ne bih cekala Bozic, Uskrs i godisnji od 1o dana pa da s njim popijem kafu.
moj amidza bi mozda bio pilot i danas se ne bi sakrivao od ljudi.
i tako…
Comment by Lavche | 6/04/2007.