Miris glinamola
Vidiš, bila je strašna gužva jutros, kad sam se vraćala u Sarajevo… I čekajući da se to malo raskrčmi, u podvožnjaku sam osjetila snažan miris glinamola, koji me automatski vratio u ‘92. Na časove likovnog.
E to sam bila prije rata. Glinamol, mekan, mirisan, lak za oblikovanje.
Sada sam zemlja. Ne dam se gniječiti i savijati. I nisam za igre.
Možda bih bila pjevačica, možda pijanistica. Možda ljekar. Ali nije moja profesija ta na koju se utjecalo. Nekad ću, ne znam tačno kad, tačno znati šta su mi uzeli, a sta su mi dali zauzvrat, jer ono što se mijenjalo su bili životi ljudi oko mene, a ja sam bila premala za život.
Pa sam se, onda, promijenila ja.
* * *
Pregledaj sve postove objavljene na godišnjicu
Tekst objavljen 6. Apr. 2007. u 14:33 u kategoriji 15 Godina. Komentare možeš pratiti i preko RSS 2.0 'feed'-a. Možeš ostaviti komentar ovdje ili 'trackback' na svojoj stranici.
April 7th, 2007 at 16:14
Možda je rat bio pećnica u kojoj je glinamol okamenio svoj oblik i stekao čvrstoću?