Što bi rekao Dr. Arsla…
Moj otac ima običaj reći da je u sarajevskom, iliti bosanskom, životu najbitinije uključiti druge ljude u svoj problem. Naime, ako ih nešto zamoliš, a tu zamolbu dobro ne poguraš nekom svojom socijalnom pričom rijetko će ti ljudi htjeti pomoći. Ali, kada ih uključiš, i njihove receptore napuniš tužnom pričicom, vrlo rado će ti izaći u susret. Malo će tu priču i prepričavati, više i karikirati ili napuhati, ali će između milion neuspjelih pokušaja da ti pomognu, iskristalisati se jedan način, put ili mogućnost da ti taj svoj problem i riješiš…
Naravno, svi su problemi - problemčići, samo je zdravstveni problem upravo to - problem.
Kada još na kakvu boljku dodate i zdravstvo koje je sve osim efikasno, doktore koji od tebe kriju tvoju dijagnozu kao zmija noge i povjerljivo je čuvaju unutar tvog kartona, i mogućnost prepisane terapije koja nit ti odgovara, nit ti treba, onda postaje veoma jasno zašto mene prati osjećaj da je svaki stanovnik Sarajeva pa i cijele države, u svom životu, okolnosti radi, očigledno vandredno završio medicinu. Bez štela i sa desetkama.
