Umijeće tersanja

I ti si, veliš, ters? (Sto godina tersoće - II)

Za moju majku se, dakle, oduvijek znalo da je ters. Ali, Bože sačuvaj da bi joj iko ikada to spočitao ili u lice rekao. Ili mom ocu. Ili mojoj tetki. Ili amidži. Oni, opet, za sebe tvrde da im niko ne smeta. Da svakoga vole, da su tolerantni, da su blagi, da su dobrice.

I jednostavno smatraju da stvari treba obavljati na određeni način. Tako i nikako drukčije. I samo tako je ispravno. Sve drugo je neprihvatljivo. Sve drugo ne valja ništa. I gdje je tu tersluk?

Ako ga i ima, oni ga ne vide. O njemu se šapuće po ćoškovima, krijući poglede i zaklanjajući rukom usta. Jer, kako ćeš tersu reći da je ters? Da je nešto što on smatra da nije? Zar se to ne kosi s osnovnim postulatima tersluka? Tersu ne smiješ reći da je ters jer se on neće tome obradovati, već će se na tebe obrušiti terslukom neslućenih razmjera. I odnijeće te ta oluja.

Tako smo mi šaputali sebi u bradu decenijama: ‘joj jest’ ters’. I gladili je, pazili je, i prešućivali njena rondanja, a pri tom uzgajali njen tersluk. Punih 100 godina. A ona, nesvjesna svoga tersluka i dan danas živi u ubjeđenju da je to što govori i misli nagodno i jedino ispravno. I tersa. E, tu leži izvorni i iskonski tersluk. U činjenici da je ters nesvjestan svoga tersluka i njegovog utjecaja po okolinu.

Ters nije ters NAMJERNO. Po svojoj vlastitoj definiciji, on je samo takav kakav je. I on za sebe ne može reći da je ters. Pa ni nakon sto godina.

No, kao i sve drugo u današnjem vaktu i zemanu, tersluk je, čini mi se, izgubio svoje osnovne karakteristike. Samo-svrsishodnost, bezobzirnost, nehotičnost i nesvjesnost samoga sebe.

Danas je ‘moderno’ biti ters. Ili se bar izjasniti kao takav/a.

„Otkad i kako se ‘ters‘ pretvorilo u značkicu koja se onako, neobavezno, nosa na reveru“, kad se to kosi sa osnovnom suštinom onoga što ters jeste? Tersovanje je preeksploatisano. Svi tersaju i busaju se u prsa koliki su tersovi i kako je to, eto, tako. Voljeli bi oni, kao, da nije, al’ šta ćeš. I probali su oni da se, kao, promijene, al’ ne ide. Kad je ijednom pravom tersu naumpalo da, Blože sačuvaj, - i pomisli da bi možda trebao da se mijenja?A odasvud čuješ:

“Heeeeeeeeeeeej, ja sam teerss. Pogledajte me! Da vam kažem, svima – ja sam ters!”

Čuj to!? A kako znaš? Mislim, da si ters?

Pa lijepo, vidi me kako mislim ovo. Vidi me kako radim ono. Vidi, vidi kako mi ovo smeta. Zaboga, ja sam ters.

Ma znaš šta? Nisi ti ni t od ters (veliko ili malo). Čim reklamiraš taj svoj „tersluk“

To je, bolan, kvazi-tersluk. Izvještačen, montiran, izreklamiran, lažni. Ima za cilj samo jedno: uzdići kvazi-tersa u očima ‘male raje’, priskrbiti mu toleranciju za bezobrazluk, ufuranost i egoističnost. A sve pod krinkom tersluka. Negdje viđenog, pa iskopiranog.Ters se ne POSTAJE. On se takav rađa, živi i umire. Nesvjestan istog tog tersluka. Jer sama svjesnost znači mogućnost da se mijenjaš. Obavezu da se, kao socijalno biće, mijenjaš i praviš kompromise sa okolinom s kojom koegzistiraš. Jer, stagnacija je nazadovanje, tim prije što sve ide naprijed. Galopom.

I to se jednostavno - NE RADI. Mislim ne ‘postaje’ TERS. Ne proglašavaš se tersom, ne pretvaraš se u telala koji ide čaršijom, lupa u bubanj i čita vlastiti proglas o tersluku. To nema nigdje. Gdje si vidio telala da čita sam svoj proglas!?

Osvijestite se, kvazi-tersovi. Vi nikada nećete biti oni pravi. Stvarni. Iskonski. Tersovi. Džabe se “hoćete”, smiješni u svojim težnjama. Ne možete se afirmirati kroz tersluk, nositi ga ispisanog na čelu, na vrh jezika, u svojim pričama i tekstovima. Budite ono što jeste. Pa čak i ako niste tako moderni tersovi.

Tersovima ostavite njihov iskonski tersluk. Zbog kojeg ih mrze i vole. Ali sa strašću i ubijeđenjima. Sa stavom i mišljenjem. Taj vaš, izvikani, nije vrijedan ni pomena, ni poredbe. Blijed, brate, sipljiv. I proziran. Nažalost ili nasreću. Pa tako, ipak ima pokoji ters što sjedi u ćošku sa svojim novinama i kafom mrsko gledajući u konobara i u sve ostale koji se drznu pa mu upute pogled.

Ipak, da se razumijemo, meni ne smetate, ja nisam ni t od tersa (veliko ili malo). Ja samo kažem kako stvari trebaju biti… tako i nikako drugačije.

Objavio/la: Hadzinica, 13. Mar. 2007. u 4:58 | TERSAONA | 3 komentara |