Taoci osmog marta
Zbog testosteronom potpirenog samopouzdanja, malo će koje muško to otvoreno priznati, ali ja doista više ne znam šta osmi mart danas predstavlja i kako se odnositi prema njemu. Vjerovatno je, poput Rohrschach-ove mrlje, kroz sve ove decenije različitim ljudima predstavljao različite stvari, pa ga je nemoguće sagledati u onome što on stvarno jeste, već samo onako kako ga doživiš i šta od njega napraviš.
Igrom sudbine, onako kako to ne bi mogla zapetljati ni najćudljivija zanovijetalica, međunarodni je Dan žena prolunjao svim meridijanima i svim državnim uređenjima, ali, poput cvijeća u vazi koje ga nemušto simbolizira, nigdje nije pustio trajna korijena. Svakog ga proljeća, čini mi se, beru iznova i boje različitim bojama, onako kako se te godine cvijećem prošara obližnji proplanak.
Tamo gdje je rođen, u Sjedinjenim državama, za njega više niko ni ne zna, ili ga se rijetko ko sjeća, baš kao što se jedva ko sjeća i socijalizma. Niti se ko sjeća stotinu i četrdest šest švelja izgorjelih u vatri kapitalističke pohlepe, vatri koja će kasnije rasplamsati jedan posve drugi niz događaja. U staroj dami Europi, koja je, činom obilježavanja ovog dana, počela uvoziti tradiciju iz Novog svijeta, osmi je mart u početku poslužio izvornoj namjeni, onda kada je doveo do okupljanja žena koje su tražile svoja prava.
Potom su �ene, osmoga marta, tra�ile mir. I prije po?etka, i za vrijeme, Prvog svjetskog rata. Umjesto toga, svojim su prosvjedima osmog marta 1917. u Petrogradu zapalile baklju Februarske revolucije, koja ?e, zatim, prerasti u onu mnogo poznatiju, Oktobarsku. Tih je dana Dan �ena, pored crvene boje, dobio i svoju prvu domovinu. Nakon toga je, gdjegod bi se zarumenilo crveno, osmi mart iz milenijskog sna budio �ene da se radom i pregala�tvom bore za svoja prava.
Obojiv�i se u crveno, izgubio je sve druge boje, pa i onu nje�nu, ru�i?astu. U socijalisti?kom, neopaganskom svjetonazoru slu�io je za proslavljanje radnica, majki, �ena kao ljubavnica i �ena kao reproduktivnih strojeva. Postao bija�e mje�avinom Valentinova, Dana majki i Prvoga maja, tri-u-jednom. Kada je crvena boja i�?ilila, iscuriv�i kroz daske pozornice povijesti, osmi mart je, obezbojen, postao praznik-siro?e. Siro?e u potrazi za maj?inskom figurom, onom koja ?e ga paziti i i koja ?e slaviti njega, umjesto da on slavi nju. Izbijeljen, otrgnut iz korijena i otu?en od svih, Dan �ena je postao lakmus-papir koji nam pokazuje u kakvu je sredinu uronjen.
Osmi mart, tako, mu�karce, tradicionalno i nepogre�ivo, svrstava u tri skupine. Jedna su oni samosvjesni, progresivni mu�karci, oni koji �ene vide kao sebi jednake, pa se tako prema njima ophode. Poput zeke uhva?enog u snopu svjetala �estocilindri?nog Volva, oni se svakog osmog marta zbune, jer im osvane dan koji �ene ne prikazuje kao samosvjesne i sposobne, ve? kao nekoga ko je zakinut i, implicitno, nesposoban da se ve? jednom izbori za ta svoja prava.
Druga su skupina mu�karaca tradicionalisti, oni koji smatraju da je pametnije popustiti taj jedan dan, lukavo podilaze?i �enama u njihovim nastojanjima da istaknu sebe i svoja dostignu?a. Ako je ikako mogu?e, takav mu�karac je prvi i najglasniji u svojim hvalospjevima o �enama, nejasno svjestan ?injenice da ovakav pristup samo doprinosi produ�avanju njegovog jarma za jo� godinu dana.
Tre?a je vrsta mu�karaca ona sentimentalna. Raspore?eni u �irokom spektru od romanti?ara do nazovi-zavodnika i siled�ija, ovi mu�karci osmi mart shva?aju kao praznik �enstvenosti, a ne �ena, i do�ivljavaju ga kao priliku i obavezu da iska�u svoju svekoliku ljubav spram �ena. Dobar dio njih ima skrivene, predatorske namjere, ali sasvim pristojan broj ima vrlo iskrene i nje�ne namjere, koje za?ini zrnom pa�nje �to je zaslu�uje svaka �ena.
A �ene… one isto imaju tri pri?e, tri na?ina do�ivljavanja osmog marta, koji su sli?ni na?inima na koje to do�ivljavaju mu�karci. One koje se smatraju emancipiranim, jednakim mu�karcima, nisu sigurne kako se postaviti prema ovom prazniku. Svako podsje?anje na to da im je potreban njihov dan, one do�ivljavaju kao potcrtavanje ?injenice da, ipak, nisu jednake. Stoga se one unaprijed odri?u ovakvoga praznika ili, na njegovo ?estitanje, odgovoaraju kiselim zahvalama.
�ene koje sebe smatraju tradicionalnim, osje?aju da ionako nemaju kontrolu nad ovim praznikom, pa, ako svijet (mu�karci ) ka�e da je red da se obilje�i, onda je i red. One koje su nezadovoljne svojom sudbinom, ali su prelijene da bi mijenjale i sebe i svijet (mu�karce), lamentirat ?e nad ?injenicom da su opet nadrapale i da, ?ak i na svoj dan, moraju u biti opslu�ivati mu�karce, trpiti njihove pripite izljeve naklonosti i, nakon svega, ?istiti za njima. Ah, u �ta pretvori�e ovaj praznik, pomislit ?e one, otiru?i ?elo nakon ?i�?enja sale, zar mu�karci nikada ne?e shvatiti? Shvatiti �ta? To ne znaju ni one, pa ne?emo saznati ni mi.
Tre?a vrsta �ena su one, da se pogoditi - sentimentalne. One �enstvenost do�ivljavaju kao vrlo bitan dio sebe, pa im je drago �to neko �eli istaknuti ovu crtu, posvetiti joj malo pa�nje, udijeliti nje�nost i lijepu rije?. Osmi mart je za njih prilika da se osje?aju kao �ene, u najljep�em i najiskrenijem smislu te rije?i. I ni�ta preko toga. Ni politika, ni prava tu ne igraju nikakvu ulogu. Ako se tu negdje umije�a i ljubav, onda tome ni�ta vi�e nije ni mogu?e, a ni potrebno dodati.
Moj problem je u tome �to ja u sebi prepoznajem sva tri mu�karca iz gornjih opisa i u svim �enama �to ih poznajem, mogu naslutiti svaku od tri pobrojane vrste �ena. Zbog toga se, svakog osmog marta, barem dio nas osjeti zakinuto ili iznevjereno, ovisno o tome koja vrsta mu�karaca i �ene tog dana prevlada u nama i onima koji nas okru�uju, kojima ?estitamo ovaj praznik ili koji nam ga ?estitaju. Povrh svega ovoga, osmi mart sobom nosi i jednu sladunjavu notu nostalgije, onu koju ve�emo uz rije?i pionir, fi?o i samoupravljanje, pa, u svemu tome, osmi mart postaje na� univerzalni praznik, a mi njegovi emotivni taoci.
Ovu vrstu talaca ne mo�e osloboditi ni sva sila specijalaca, niti najuvje�banija vojska na svijetu. To mogu u?initi samo i jedino �ene. Kao razvodnjeni, ishlapjeli praznik od ?ijeg ?e se ?estitanja i cmakanja �ene unezgo?ivati kao seoske mlade, osmi mart nema vi�e nikakvu svrhu. Kroz sva dru�tva i sva ure?enja danas hara horda praznika koji slave i ljubav i mame i erotiku i �enstvenost i rad i kuki?anje… osmom martu preostaje da bude ono �to je oduvijek i trebao biti - Me?unarodni dan �ena.
Dan kada ?e �ene govoriti o tome �ta je ura?eno i �ta jo� nedostaje, �ta �ele i ?ime su zadovoljne. Govoriti i biti saslu�ane. Dati mu�karcima zada?u za slijede?u godinu. Tra�iti pomo? i podr�ku za jednakost �ena pri zapo�ljavanju, u borbi za ukidanje ‘obrezivanja djevoj?ica‘, u obuzdavanju neka�njenog nasilja nad �enama, u ostvarenju istinske jednakosti me?u spolovima.
Na ovakav ?e na?in �ene Dan �ena u?initi istinski svojim danom, pa vi�e ne?e proslavljati praznik, nego ?e proslavljati sebe. Ja se nadam da je taj dan blizu i ve? danas im ga, od srca
?ESTITAM.
e, pa Fala, swingeru. nekako vidim da svi pljuju po 8. martu, a ja sam danas ipak tuzna sto moja mama nece nakon 40 godina proslaviti jos jedan 8. mart sa zenama. tog bi se dana sve zene lijepo obukle (znas one fine, svilene kosulje sto se nose u specijalnim prilikama), pa bi otisle na posao sretne jer ce raditi skraceno radno vrijeme do 12, a poslije prigodan govor direktora, pa zakuska, pa njihove flase visnjevace, pa bezobrazni vicevi (kako samo zene znaju), nekada bi imale i muziku. kuci bi se uvijek vratile “vesele”.i bio je to uvijek poseban dan i nisu mislile da ih iko “zajebava” sto im daje priliku da slave jedan dan same sebe. niti su odustajale od tog dana a priori zato sto u ostala 364 nisu mogle raditi istu stvar.
meni je 8. mart dan zene koja radi, nikako dan majke, studentice, djevojke, sestre ili sl. a nekako ga nosim u srcu kao i dan uciteljice jer smo joj svi nosili cvijece ili kupovali zajednicke poklone…
Danas vidim da zene odlaze da gledaju muski striptiz i pravo mi je zao zbog toga.
p.s. meni je neradni dan danas. jupiiiiiiiiiiiiii….
Comment by iluzija | 8/03/2007.
A meni vala ba bude drago da ti neko ?estita, pokloni cvijet, i jednostavno prizna da si “neniji spol” iako ostala 364 dana u godini podjednako rinta kao i oni…
Istini za volju, svaka ?ast emancipaciji, ali dok ta ista ne skonta kako da PMS, trudno?u, porod i maj?inske osje?aje prebaci podjednako na mukarce bojim se da ?emo uvijek biti malo “zakinute” ili nagra?ene ne?im posebnim. Depends on the angle.
U svakom slu?aju hvala, i poljubac za mog Alfonju!
Comment by Strippy | 8/03/2007.
sve zene su, kao i muskarci, skupocijeni dragulji: ako se osjecamo nezadovoljno, to nije zato sto nas drugi ne cijene, vec zato sto sami sebe ne cijenimo dovoljno.
vjeruj u sebe i u ono sto radis. oni koji nisu svjesni svoje vrijednosti su ignorantni.
ako ono sto radis, radis trazeci odobravanje drugih, osjecat ces se frustrirano i prazno. posvetimo se svojim snovima i prestanimo cekati na idealne uslove koji ne postoje. samo vjerujuci u sebe mozemo pronaci svoj dragulj.
Comment by verdica | 8/03/2007.