Ne zna desnica šta joj… ma, ne zna ni ljevica
Mnogo prije negoli će izmisliti vatru, i točak, i… toplu vodu, čovjek je izmislio političke podjele. Mada, ako ćemo pravo, mislim da su politiku zapravo izmislile prve životinje koje su živjele u zajednicama i čoporima. Baš kao što su izmislile i ono što će čovjek docnije rafinirati i dovesti do savršenog besmisla, pa to nazvati ratom.
Sastavljene od pojedinačnih živih bića, zajednice predstavljaju socijalna bića, a cilj im je, kao i svim bićima - opstanak. U okrutnom i divljem svijetu, opstanak je neravnopravna lutrija i od svih zajednica, kako životinjskih, tako i ljudskih, išče da bacanjem sudbinskog novčića odaberu svoju turu ili jaziju. Tura je održavanje i njegovanje postojećeg, jazija je promjena i traganje za novim, uključujući i preraspodjelu postojeće hijerarhije.
U skučenim su se i prenapučenim pećinama Jave, zacijelo, onomad stiskali pitekantropi, groktanjem raspravljajući šta im je bolje - ostati u pećini, iako je neudobna i okolica joj oskudijeva lovinom, ali barem ostati na sigurnom i provjerenom, ili se odvažiti, pa odlutati daleko kroz džunglu, i tako možda pronaći prostranije i gostoljubivije pećine sa obilatim lovištima, ali rizikovati da postaneš plijenom sabljastih tigrova.
Milion i po godina kasnije, mi ovu razliku u stavovima, ovu iskonsku turu i jaziju nazivamo podjelom na ljevicu i desnicu. Ili na desnicu i ljevicu, kako hoćeš. Lijevo - promjena. Desno - red i izvjesnost postojećeg. Ovo je temeljna dvojba svakog ljudskog društva, i ostat će takva sve dok budu postojale ljudske zajednice, čak i nakon što nazivi koje danas koristimo, a koji potiču iz doba Francuske revolucije, već odavno budu prevaziđeni.
Iako postoje brojni dijagrami i, bilesi, politički kompasi koji, na najrazličitije načine, određuju stepen ljevičarstva ili desničarstva neke ideje ili nekog političkog pokreta, svaki se oblik političkog organizovanja može ‘pročitati’ upravo na osnovu ove jednostavne dvojbe. Razlika pri izboru: promjena ili red ujedno odražava temeljnu razliku u vrijednostima izmađu svih političkih opcija na svijetu koje sebe nazivaju lijevima (progresivnim, libralnim, socijaldemokratskim) i onih koje se nazivaju desnima (konzervativnim, tradicionalnim, republikanskim).
Ljevica za svoju temeljnu vrijednost uzima princip jednakosti - svi smo mi rođeni jednaki i pripadaju nam jednaka prava bez obzira na… (umetni šta hoćeš), pa društvo treba mijenjati tako da svi imamo ista prava i jednak pristup istim resursima u društvu, čak i ako to podrazumijeva preraspodjelu imovine (putem poreza ili otvorene nacionalizacije). Desnica svoju temeljnu vrijednost vidi u moralnosti i zakonitosti - smiješno je tvrditi da smo svi rođeni jednaki, kad nismo. Svijet, kako god ga okreneš, neizbježno pripada najsposobnijima i/ili najplemenitijima, ali svi mi imamo istu moralnu dužnost da se pridržavamo pravila i tako doprinosimo očuvanju društva, a društvo će nam se odužiti jednakošću pred zakonom.
Ljevica uvijek zaziva pravednost, a desnica uporno istrajava na zakonitosti. Ovo je mise-en-scène za sve političke igrokaze, revolucije, građanske ratove, i pučeve-sa-i-bez-krvoprolića, koji su se na historijskoj pozornici odigravali u posljednjih nekoliko stotina godina. Sva tragičnost ljudske patnje, koje je pri ovakvim dešavanjima bilo u izobilju, svoje prave razmjere poprima nakon što čovjek shvati kako su i jedna i druga strana olako i s merakom iznevjerile svoje osnovne principe zbog kojih su bile u stanju preorati svijet.
Desnica, tako, tvrdi da nismo jednaki po pitanju imovine ili po pitanju pristupa društvenim resursima, ali da u sferi morala i zakona ne postoji razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju. Dapače, često se oni koji imaju ističu i kao uzori vrline i časti, kao otjelovljenje poruke - budi marljiv i poduzetan, a pri tome moralan i pošten, pa ćeš i ti imati. Siromašni i bogati, koji se, inače, ni u putu nisu sreli, nalaze zajednički jezik upravo po pitanju morala i po osnovu zakona.
No, opijene moći i imanjem, vrle se lučonoše konzervativne ideje u tili čas raspomame i pohase, uobražavajući da razlika u imovini i statusu predstavlja i razliku u moralnim stegama i odgovornosti pred zakonom, odnosno dopuštenje za kršenje istih. Optužujući ljevicu za nemoral, desnica uvijek i nepogrešivo postaje leglo razvrata i oličenje dvostrukih standarda. Zbog toga, kao po lošem scenariju, svaki skandal koji sruši nekog desnog političara ili konzervativnu ličnost u vidu vjerskog službenika, kao glavni sastojak sadrži korupciju ili eksplozivnu mješavinu bluda i perverzije.
Ljevica, s druge strane, smatra da moral proizilazi iz naše svekolike jednakosti. Jednak pristup obrazovanju, jednak pristup zaposlenju, prijevozu ili zdravstvenoj zaštiti je osnov svake pravednije i bolje ljudske zajednice. Ta, nismo valjda još uvijek ona skupina isprestravljenih, izgladnjelih praljudi u čađavoj javanskoj pećini? Zar ne postoji bolji način da ljudi iskoriste to što imaju i na taj način steknu još više? Možda je priča o ljudskoj jednakosti samo san, ali zar to nije san vrijedan ostvarenja?
Zacijelo jeste, ali dok mi čekamo da usnimo, ljevica se počinje baviti sanjarenjem za svoj račun. Jednako obrazovanje za sve, ali ja bih, ipak, da moje dijete ide u onu bolju školu. Jednaka prava za sve, ali ne i za seljake da dođu u moj grad. I odakle pravo onim došljama i/ili primitivcima, da idu mom doktoru? Da slušaju moju muziku? Da čitaju moje knjige? Zar moramo baš u svemu i potpuno biti jednaki? Šta kažeš, moramo, jer smo baš tako na početku odlučili? A možemo li mi biti malo jednakiji od drugih? Po istom lošem scenariju, skandali koji sruše istaknute ljevičare i socijalističke političare uvijek u sebi imaju jezgro dekadencije i presvučeni su plaštom elitizma i aristokratskih težnji.
I tako, desnica je uvijek ljigavo i latentno nemoralna, a ljevica balavo i prikriveno elitistička. A obje su iste u jednom - po svom posvemašnjem licemjerju, kojim nam slatkorječivo prodaju ideje kojima se, kao kalauzom, služe ne bi li nam se uvalile u život, i koje, kao zmija staru kožicu, namjeravaju odbaciti čim zasjednu u fotelju. Zbog čega bi se čovjek, onda, zamajavao i sa jednom i sa drugom?
Ovako šugave alternative ljudi, sve više, ispravno prepoznaju kao ono što one stvarno jesu - tek prividna mogućnost izbora tamo gdje izbora, u stvari, nema. Čak i ako ljevica i desnica uskoro zamijene mjesta ne bi li se tom rokadom približile istini, to demokratskim društvima neće umanjiti prijetnju od gušenja u smradu prevara, obmana i laži.
A šta, pri svemu tome, može uraditi pojedinac?
Pa, gledajući svoju ljevicu i svoju desnicu, ako se već ne može pouzdati niti u jednu od njih, čovjeku preostaje da zaključi da to što treba obaviti, može obaviti samo svojom glavom. Makar posrijedi bilo i zakucavanje eksera.
Photo by MoodSwingeR
a zalijetanje u zidove?
Comment by hadzinica | 6/03/2007.
ah, kako mi citas misli ovih dana! i lijepo citas, cak i ljepse nego sto kod mene u glavi pise!
Comment by iluzija | 6/03/2007.
Mudro zboris.Nakon sto te procitah,misli mi pocese vrludati.Evo nekih od njih:ljepota je u razlicitosti,a opet,da,u pravu si,svi bismo da smo jednnakiji od drugih.Onda mislim..u Islamu ,recimo,postoji tacna podijela sta trebamo raditi desnom,a sta lijevom rukom.Ali,ostavimo vjeru sad po strani…Kukamo na “njih”,a sami stavljamo famozno X kraj njihovih imena za izbore…Los sam komentator politike,priznajem,stoga…odustajem od daljnjeg oduzimanja prostora za komentare:-)
Comment by Amra La Fonten | 6/03/2007.