Ogledalce, ogledalce… ma, je>>CENZURA<< (pojedinac-društvo-umjetnost-mediji)
Cenzura medija predstavlja barijeru naporima da se realnost prikaže onakvom kakva jeste. Dekadentna. Vulgarnost u umjetničkom izrazu nezamjenjiv je instrument preslikavanja stvarnosti. Kako umjetnosti dati mogućnost da se svijet u njoj ogleda ako joj uskratimo slobodu stvaranja kritičkog odraza?
Ko su ti ljudi koji se usuđuju da odrede parametre po kojima se utvrđuje granica vulgarnosti? Oni način rješavanja problema vide u bijegu od njega. Oni bježe od perverznih čudovišta iz svojih snova i misli i pribjegavaju rješavanju problema perverzije i morbidnosti društva. A način da ih riješe je opet bijeg.
Ignoriranje. Kako? Tako što će pokušati da razbiju ogledalo ogledala. Zabraniti umjetnosti pristup medijima. I medijima zabraniti pristup umjetnost. I tako u nedogled.
A zar nije jednostavnije pobijediti vlastite demone? Ili se, još jednostavnije, pomiriti sa njima?
-pismo podrške upućeno čovjeku sa čarapom na glavi i Letu 3-
Tekst objavljen 5. Mar. 2007. u 5:58 u kategoriji TERSAONA. Komentare možeš pratiti i preko RSS 2.0 'feed'-a. Možeš ostaviti komentar ovdje ili 'trackback' na svojoj stranici.
March 5th, 2007 at 6:11
Umjesto komentara, prilaem jo malo goriva za razmiljanje, par zanimljivih linkova na temu cenzure u (suvremenoj) umjetnosti:
Cenzura i kontraverza u suvremenoj umjetnosti
Muzeji u Giulianijevo doba
Osim toga, postoji i detaljna bibliografija cenzure u umjetnosti, sa daljnjim linkovima.