Umijeće tersanja

Tersluk vs. baksuzluk

“Ne razumijem…” - zamucao je sudija, zbunjeno se češući po glavi uvrh čelenke - “Vi ste u ovom pismenu naveli da teretite optuženog za… baksuzluk?”

“Ne bilo kakav baksuzluk, Časni suče.” - ispravih ga - “Globalni baksuzluk, moliću lijepo.”

“Globalni, da, vidim.” - prebirao je očima po tekstu kao gatara po grahu, pokušavajući se snaći u čudnom dopisu - “Ali, nije mi jasna utemeljenost, jer podnosilac tužbe…”

“Kako Vam nije jasna utemeljenost?” - prekinu ga Alfie - “Mislim, šta tu ima nejasno, kad je sve lijepo napisano, crno na bijelom? Doduše, meni pisanje baš i ne ide od ruke, ali ovom gospodinu do mene…”

“Pa, jeste napisano.” - potvrdio je sudija - “Ali je teško za povjerovati, a ne vjerujem da je moguće i dokazati uzročno-posljedičnu vezu u nizu fantastičnih zbivanja za koja vi ovdje navodite da…”
“Fantasti?nih?” - prekidoh ga sada ja - “Naprotiv! Da su fantasti?na, ne bi se mi ovdje tu�ili. Ovo je, na�alost, crna istina, sudija moj.”

“Molim Vas, manite se familijarnosti.” - uozbilji se sudac, pa se naka�lja i po?e i�?itavati - “Dakle, vi u ovoj tu�bi navodite da je, njenim glasanjem na referendumu 2. 3. 1992. u korist dr�avne samostalnosti Bosne i Hercegovine, baksuzluk tu�ene strane uzrokovao rat koji je poharao navedenu dr�avu?”

“Ta?no!” - povikasmo uglas Alfie i ja.

“I tvrdite da je, nakon �to je tu�ena strana navedenog dana u aprilu, sa djevojkom sjedila na stepeni�tu Olimpijskog muzeja, isti izgorio u granatiranju ni dvadeset i ?etiri sata kasnije?” - ?itao je sudac dalje.

“Da!” - opet u isti glas.

“Dalje, tvrdite da je tu�ena strana, pomenutog augustovskog dana, pro�la pored Vije?nice…”<>

“Ni?im izazvana!” - ubaci Alfie.

“Ni?im izazvana.” - dopuni se sudija - “I da je iste ve?eri Vije?nica bila spaljena do golih zidova?”

“Istina.” - potvrdih.

“U ovom podnesku vi navodite da je tu�ena strana bila na mno�tvu lokaliteta u Sarajevu u narednih nekoliko godina i da su svi oni, nakon toga, misteriozno uni�teni ili te�ko stradali.” - nastavio je uva�eni doktor prava - “To su ozbiljne optu�be. Da li se ova optu�ba odnosi i na podru?ja van Bosne i Hercegovine?”

“Fakat!” - ustvrdi Alfie - “Zato se i zove globalni baksuzluk. Eto primjera na drugoj strani.”

“Da vidim…” - zamisli se sudija, okre?u?i stranice - “Aha, evo ovdje. Tu�ena strana se zatekla u Zagrebu…”

“2. maja 1995.” - dovr�i Alfie.

“To je vrlo ?udna podudarnost.” - zamisli se sudija - “A da li ovaj baksuzluk uvijek neposredno prethodi nekom ratnom zbivanju i teroristi?koj zbrci ili tu postoji neki vremenski okvir?”

“Odli?no pitanje, uva�eni.” - pohvalih njegovu o�troumnost - “Naj?e�?e su tu negdje, ali postoji vremenski rok koji bi za ovakav baksuzluk bio, otprilike, godinu dana.”

“Ali, nije geografski ograni?eno.” ?itao je sudac dalje - “Vidimo da je tu�ena strana bila na Baliju 2002. i to par mjeseci prije teroristi?kog napada. Ovdje se navodi i jedan let avionom, nakon kojeg je uslijedila helikopterska nesre?a na istom mjestu. Osim toga, tu�ena je strana odlu?ila preseliti u New York…”

“U augustu 2001. godine.” - dopuni ga Alfie.

“Majku mu…” - ote se sucu - “Pa vi imate neoborive dokaze i gotovo dobijen slu?aj. Nego, prije nego �to donesem presudu, ima li za tu�enu stranu nekih olak�avaju?ih okolnosti?”

“Ima.” - bubnu Alfie - “Obi�la je Beograd 1998.”

“Dobro.” - re?e sudac - “To donekle skida te�inu odgovornosti sa tu�ene strane, ali jo� vi�e potvr?uje uzro?no-posljedi?nu vezu. Dakle… ustanite svi… u slu?aju Ters i Alfie protiv… protiv…”

“Ma �ta je sad bilo?” - uzvrpolji se Alfie - “De, proglasi ve? jednom!”

“Protiv…” - zamuckivao je sudac - “Pa, stanite malo… vi ste tu�ili sami sebe?!”

“Pa koga ?emo drugo?!” - zavapismo mi - “Kad smo sami sebi krivi?”

“Ali, to je pravno nemogu?e.” - usprotivi se sudac - “Ne mo�ete tu�iti sami sebe!”

“Kako ne mogu?” - za?udi se Alfie - “Pa zna� li ti onu - kadija te tu�i, kadija ti sudi?”

“Ma, znam…” - ibretio se sudac - “Ali to nije isto. Ja sam, naime, kadija.”

“Ti?!” - izgubismo se mi - “A �ta smo onda mi?”

“Vi ste… baksuzi.” - pravdao se sudija, dodav�i - “Globalni baksuzi.”

“Pa �ta sad da radimo?” - snu�dismo se mi.

“Ne znam.” - uhvatio se sudija za glavu - “Ovdje nema pravnog lijeka. Vi ste lijepo naveli sebe i svoj tersluk, kako tu�ite isto sebe i svoj tersluk, a zbog baksuzluka… e, sad, jedino ako bi ste vi bili voljni, kao �to ste to u?inili sa Alfiejem, da i svoj baksuzluk registrirate kao pravno lice, pa da mu date ime, i onda da ga tu�ite…”

“Registracija?! Ime?!” - povikasmo Alfie i ja u o?ajni?ki, pa se zgledasmo - “Jedva i ovako jedan drugog podnosimo. Jo� da nam se ovdje upetlja baksuzluk…”

Prestravljeni mogu?no�?u prisilnog su�ivota sa raznim baksuzlucima, ugursuzlucima, pasjalucima, inatima, tabijatima, i �tatijasveznam-atima, Alfie i ja se prvo uhvatismo za glave, a onda se, kao po komandi, bezglavo i pani?no sjurismo niz stepenice.

Sudija je, za to vrijeme, s olak�anjem otpuhno, ustao sa stolice, i podigav�i ruke u zrak kao da je na Bazenima, obznanio: “Pik, Tito! Nisam nadle�an!“

Potom se sapleo o svoju togu i vas se polomio pred o?ima sudske stenografkinje, kojoj je, dok je prekucavala zadnju Alfiejevu izjavu, pukao nokat.

Tako im i treba, kad ne znaju da imaju posla s baksuzlukom.

Globalnim.

Photo by MoodSwingeR

Objavio/la: MoodSwingeR, 2. Mar. 2007. u 6:48 | Tersologija | 8 komentara |