Umijeće tersanja

Independence from self (Razglednica s one strane)

Oduvijek sam smatrala da je, koliko logi?no, a toliko i ironi?no, da se najvi�e bojim onoga �to ne vidim. S godinama sam shvatila da se ?ovjek, u su�tini, samo ne?eg takvog i mo�e bojati, ba� iz razloga �to, iako nevidljivo i apstraktno, ono nam da naslutiti svoje postojanje putem predosje?aja ili mutnih znakova na raskrsnicama �ivota. Osim toga, pla�i me spoznaja da je ono ponekad lukavije i ja?e od mene. Jer, kako bi ina?e znalo tako precizno birati vrijeme kada ?e saplesti moj slijede?i korak?

Ta nepoznata, nevidljiva sila mi, me?utim, istovremeno daje snagu da postignem ono sto �elim. Snagu zvanu inat. Ja si, naime, uzimam za pravo da ka�em da mi je jo� jedino to preostalo. Isuvi�e je gor?ine i razo?arenja u meni da bih ja ovo sve pre�ivjela i pobijedila lukavo�?u, razborito�?u i zdravim razumom.

Svjesna da ?ovjek ne moze pobje?i sam od sebe, predobro znam da mo�e itekako ratovati sam sa sobom. Protiv sebe. Beskrajno i uzaludno. A da bi ?ovjek i pobijedio samoga sebe, pomislim kako mu je, prvenstveno, potrebno da se poznaje dovoljno dobro kako bi znao svoje slabe ta?ke koje bi, mo�da, kao tajne adute mogao izvaditi iz rukava, a da zatim na?e snagu i mir… u sebi, a ne izvan sebe.

Poznajem dosta osoba koje se svakodnevno bore protiv sebe. I sama sam jedna od njih. Vjerujem da se mnogi od nas osje?aju raspolu?eni od te nevidljive sile, koja nas trga, razvla?i na suprotne strane. Bila to borba protiv svoje ovisnosti o ne?emu ili protiv ne?eg drugog, ponavlja se uvijek isto - mi snagu tra�imo izvan nas. Ako ne u o?ima voljenih, onda sigurno u o?ima stranaca. I ako je ne na?emo, mi krivimo sebe.

Sila koja nas natjera da se borimo protiv sebe obi?no dolazi sa strane. Borba zapo?inje onda kada smo nesigurni, kada nam neko ili ne�to sru�i samopouzdanje… kada nam prijeti i ranjava nas. Vidimo o�iljke na tijelu i mrzimo ih… ?udni smo mi, mrzimo svoj o�iljak, a ne mrzimo no� koji ga je napravio.

Voditi rat sam sa samim sobom je jedna od najte�ih borbi i oduzima najvi�e snage. U takvoj borbi i du�a i tijelo pobje?uju ako di�u kao jedno. Ako se borimo i protiv du�e, ona se povla?i u najve?e dubine na�ega tijela i i skriva se i od sebe same. I tako unedogled. A vjerujem da mnogima od nas dosadi daviti se u blatu vlastite du�e. Dosadi ?ovjeku misliti da mu je �ivot ma?eha, a on njegovo pastor?e. Kada se takvo �to desi, negdje u daljini se za?uje zvono i mi znamo da je to zvuk koji ozna?ava po?etak prve runde. Tada, spreman ili nespreman, kro?i� u ring i izlazi� sebi na megdan ili samoubistvom baca� ru?nik u ?o�ak u znak predaje.

Znaju?i sebe, mogu re?i da ?eznem za pobjedom. Toliko ?eznem za njom da joj mogu osjetiti slatki okus na vrhu jezika. Ja gubitak ne bih podnijela i ako me to ?ini �lo�im gubitnikom�, neka.

I moja je du�a bje�ala od mene. Svaki dan i svaku no? sam je morala tra�iti i trebalo mi je dvije godine da shvatim da ona, u sustini, i nije bje�ala, ona mi je pokazivala put. Vodila me je na mjesta od kojih strahujem, mjesta zbog kojih nosim o�iljke na tijelu, smijala mi se kako bi probudila inat u meni i kako bih ja ustala i nastavila dalje. Ne bori se na�a du�a protiv nas, na�e tijelo je njeno skrovi�te. I ne?u re?i da se ovakvo �to nau?i preko no?i. To bi bila opasna i pakosna la�. Za ovo je potrebno vrijeme. Zato ti, isto tako, ne?u re?i da po�uri� i pomiri� se sa sobom i sa svim onim protiv ?ega se bori�. Pokvarila bih ti ?ar bitke i tako ne bi ni�ta nau?io/la.

I sama izbjegavam slu�ati druge kad pri?aju �kako bi oni i �ta bi oni da su na mom mjestu�. Mnogi od njihovih savjeta su ionako cini?ni i obeshrabruju?i, ili predstavljaju isprazne rije?i kojima oni, koji ih izgovaraju, tjeraju od sebe vlastiti strah i nelagodu. Isto tako, ne �elim znati da gubim, niti da pobje?ujem. To mi do?e isto kao kad sanjam, a znam da sanjam, pa mi se san pokvari, jer izgubi svoju ?ar. Drugim rije?ima, ?im saznam pravu istinu, uskra?eno mi je zadovoljstvo borbe, pa makar i izgubila. Jer, ja kad gubim, tad najvi�e u?im.

A nau?ila sam da sam dovoljno lukava, jaka i mudra da bih bila u stanju odnijeti pobjedu u svim svojim ratovima, u svim svojim bitkama, ali sve dok ne pobijedim u onoj glavnoj, onoj najva�nijoj, u bici sa onim… sa sobom, te ostale pobjede mi ni�ta ne zna?e. To bi bilo kao da se borim za spas u nabujaloj rijeci satima i satima, da bi me ona, na kraju, nadomak obale progutala u jednom zalogaju. Zato svoju snagu ?uvam i ne rasipam je na nebitne stvari.

Mi, obi?ni smrtnici, se ne mo�emo boriti protiv smrti i vremena. Niti mo�emo izbje?i i jedno od to dvoje. Za�to se boriti i strahovati od no?i koja pada ili od sutra�njeg dana koji svi?e, kada sva borba ovog svijeta niti sav strah ovoga svijeta ne?e sprije?iti njihov dolazak i njihovu mijenu? Ali zato mo�emo iskoristiti vrijeme i na?i mir u sebi, ne dozvoliti da nas razne sile u obliku demona, zvijeri, kukaca i o�iljaka dijele na dva dijela. Ne dozvoliti da nam du�a i tijelo ne budu jedno.

Vjerujem da se mnogi od nas osje?aju ovako, raspolu?eni od te sile. Pitam se samo, koliko ?e nas, ako ni zbog ?ega drugog, a onda iz ?istog inata, zadr�ati svoju cjelinu?

Objavio/la: Anonyma, 1. Mar. 2007. u 5:26 | TERSAONA | 2 komentara |