Nama se naši koraci uvijek doimaju novi i slobodni. Određujemo im ritam i dužinu, biramo pravac i odredište, sve sami. Oličenje naše slobodne volje. Iskorak u budućnost. U prostor. U slobodan prostor između ljudi, kojeg ne ispunjava ništa, prazan papir kojeg će, poput voštanih bojica, ispuniti naša namjera. Ili neće, samo ako tako odlučimo.
Ono što ne vidimo, čak ni ako se osvrnemo veoma, veoma brzo, silni su konci prošlosti koji se vuku za nama. Poput marioneta odbjeglih iz raspuštenog lutkarskog pozorišta, mi veselo hodimo ulicama, dok se za nama na podnevnom suncu ljeskaju svilenkaste niti koje nas vežu za našu vlastitu prošlost. Iako labave i ukaljane prašinom, blatom i bljuzgavicom, one su neraskidive. Tek s vremena na vrijeme, poneka se od njih zategne, pa nam ruku zaustavi u pokretu ili nam pogled upravi u drugom pravcu, tamo kud nismo namjeravali pogledati i… naša se sudbina zauvijek izmijeni.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 19. Feb. 2007. u 9:35 |
Nesvrstano |
7 komentara
Vjerujem da svi ponekad elimo re?i i artikulirati toliko toga, ali to ne ipak ne ?inimo iz vie razloga. Bojimo se da ne?emo biti shva?eni. Vjerujem da smo svi povremeno zatvoreni u individualni svijet nae li?ne tiine, iz kojeg ponekad arko elimo iza?i u elji da nas neko razumije, ali se istovremeno ponekad u njega elimo intenzivno povu?i kako bismo izbjegli nerazumijevanje i osudu. Osje?amo klieizirani strah od prebrze osude drutva koje brzopleto odlu?uje o tome kakav si, a na osnovu onoga to kae. Neki su zbog toga svojevremeno bili i spaljeni na loma?i.
Zbog toga iz sasvim opravdanih razloga ponekad elimo biti sami i ne razgovarati. Jasno nam je da, uprkos najve?im naporima, rije?i ili pokreti ne dopiru do cilja. Zbog svih ovih razloga ?esto ne uspijevamo ostvariti razumnu komunikaciju. I zato smo danas toliko hladnokrvni i svojevoljno odvojeni jedni od drugih. Jedan depresivni momak je jednom rekao Love will tear us apart, ele?i re?i koliku prelijepu destruktivnu mo? ima jedna obi?na emocija, a danas to shvatamo previe bukvalno, pa ne elimo pokazati emocije i suosje?anje. Na svijet je svijet bez ljubavi, rastavljen na proste faktore, ogra?ene bodljikavom icom.
Dalje »
Objavio/la:
roxy, 17. Feb. 2007. u 7:24 |
TERSAONA |
1 komentar
Naa svakodnevna egzistencija je optere?ena ogromnim teretom. Taj teret je svojstven svima, i bez njega ne moemo. Zovu ga komunikacijom. Komunikacija se, tradicionalno, smatra ne?im uzvienim i posebnim, jer se putem nje razumijemo, a ona u isto vrijeme ?ini da na svijet svjetluca u svoj svojoj ljepoti i razli?itosti.
“Komuniciranje je oblik sporazumijevanja i ukupnog djelovanja u drutvu. To je djelovanje izme?u ivih bi?a i uspostavljanje zajedni?kih znakova kojima se komunicira.” To je jedna od prvih stvari koje sam ja nau?ila kada sam upisala fakultet. Nakon toga sam nau?ila jo mnogo toga o komunikaciji. I u teoriji i u praksi. U mojoj struci se komunikacija, prirodno, veli?a. Ona je najvanija, ona je iznad svega, ona je smisao naeg postojanja. Komunikaciju treba odravati, treba je podsticati, treba je dora?ivati kako bi bila dovedena do savrenstva.
Dalje »
Objavio/la:
roxy, 15. Feb. 2007. u 5:52 |
TERSAONA |
13 komentara
Protekla godina pro?e u nadanjima za boljitak. A po?ela je odli?no, da ne moe bolje. Do?ekasmo je spremni, maskirani na temu filma, otupljelih ?ula i veselog raspoloenja. Negdje na sredini se zakuhalo i… doivjeh kulminaciju meraka. Opet se neizostavno desi ono otupljenje ?ula, ali kau da je to normalna pojava pri posjeti domovini.
I kako to obi?no biva, ko visoko leti… nisko zimi. Tako je pad sa visina i ovaj put bio nizak. Po povratku u usvojenu domovinu poklopie me samo?a, nostalgija, a ubrzo i totalni raspad sistema. Svih. Ljuljalo je na sve strane, svi temelji popucali, ali jo jednom se izvadih. I preivjeh. Pri kraju te godine, nestrpljenje za novom je bilo ogromno. Ne zbog derneka i uzbu?enja koje imadoh za ovih trenutaka kao mala djevoj?ica, ve? jednostavno, vie nisam mogla da podnesem sav taj haos oko mene. Samo da ve? jednom zavri.
I zavri.
I do?e slijede?a.
Dalje »
Objavio/la:
GlavniEjbi, 14. Feb. 2007. u 6:34 |
TERSAONA |
6 komentara
Ja priznajem da sam ters. Ali ne priznajem, niti ?u ikada priznati da sam smor. Slubeno poznati kao smoricus vulgaris, smorovi su posebna vrsta ljudi. I to je najgore, ?esti su u svim okruenjima. Kompatibilnost smora i tersa je prosto nemogu?a, radi identi?ne polarizacije koja je u osnovi oba karaktera, ali sa tolikim jazom izme?u osnovnih postavki oba operativna sistema. Zadnjih godina veliki broj nau?nih radova se posebno bavio temom ta je starije, smor ili tersluk?
Ters recimo primije?uje stvari i onda satima negoduje. Smor, pak, on the other hand, primije?uje stvari i zapitkuje zato su one takve. Smor satima moe pri?ati i zapitkivati, posebice o stvarima koje svako normalan, pa skoro i svaki ters prihvata zdravo za gotovo. Ters ?e satima da gun?a zato to je zemlja okrugla, dok ?e svaki smor, primjerice, da zapitkuje cijelu vasionu da li se oni slau sa Kopernikom, i zato oni misle da je zemlja okrugla.
Stigli smo u Libiju.
Dalje »
Objavio/la:
Strippy, 13. Feb. 2007. u 2:40 |
TERSAONA |
9 komentara
Ne spadam u ljude koji se, nakon na?injenih tek par koraka, vole osvrtati iza sebe ne bi li vidjeli koliko su daleko odmakli od svoga ishodita. Razlog tome nije niti manjak radoznalosti, niti nedostatak samoljublja. Naprotiv.
No, ?ovjek bi se, u svojoj samozaljubljenosti i pretjerano zabavljen svime to ima veze sa njime samim, mogao osvrtati za svakom svojom izgovorenom misli, diviti se sebi zbog svake mudre i plemenite namjere ili nakon svakog sjedenja na olji. Toliko zabavljen samim sobom i zagledan u ono to je upravo smislio, proizveo i podario svijetu, ne bi stigao povu?i ni vodu. Toliko unere?enje poklonjenim plodovima nae nutrine, svijet zacijelo ne bi preivio. Kao to, vjerovatno, ni ne?e.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 12. Feb. 2007. u 2:12 |
TERSAONA |
3 komentara
Registrovala sam ta me pita, drze?i u visini o?iju debelu knjigu, ali je nisam imala u objektivu svoje panje. Umjesto toga, prabacila sam se na kolosijek svojih misli.
“A, de mi, Maki, reci ta ti misli o vakcinaciji protiv HPV-a i promiskuitetu?” - pitam je, dok tako sjedimo na podu i propitujemo se za ispit.
Spusti ona malo onu knjigu i iza nje provirie dva zelenjikava oka upravougaoni?ena roza okvirom od nao?ara: “Jel’ to iz dvice? to, a ta ?e ti to?
“Ma, imam pismenu vjebu, moram napisat’ do sutra…”
* * *
Enivejz. Stvar je bitna. Meni je bitna.
Humani papiloma virus (HPV) spada me?u vode?e uzro?nike seksualno prenosivih infekcija. Kaem infekcija, jer ve?ina seksualno aktivnih ena i mukaraca za svoga ’staa’ do?u u kontakt sa HPV-om, a od toga, kod skoro polovice njih, dolazi do nastanka boles… da, toga. Infekcija HPV-om uglavnom prolazi nezapaeno i ne izaziva veliki belaj, osim onda kad uzrokuje maligne promjene na ?elijama zida vagine i maternice. Rak maternice. Rak grli?a. Cervikalni kancer. Imenujte kako ho?ete. Ja ne mogu.
Dalje »
Objavio/la:
Veronika Zlatokosa, 9. Feb. 2007. u 6:18 |
TERSAONA |
8 komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
