Random Musings of Perpetually

Underwhelmed SoulSurfers©

Nama se naši koraci uvijek doimaju novi i slobodni. Određujemo im ritam i dužinu, biramo pravac i odredište, sve sami. Oličenje naše slobodne volje. Iskorak u budućnost. U prostor. U slobodan prostor između ljudi, kojeg ne ispunjava ništa, prazan papir kojeg će, poput voštanih bojica, ispuniti naša namjera. Ili neće, samo ako tako odlučimo.

Ono što ne vidimo, čak ni ako se osvrnemo veoma, veoma brzo, silni su konci prošlosti koji se vuku za nama. Poput marioneta odbjeglih iz raspuštenog lutkarskog pozorišta, mi veselo hodimo ulicama, dok se za nama na podnevnom suncu ljeskaju svilenkaste niti koje nas vežu za našu vlastitu prošlost. Iako labave i ukaljane prašinom, blatom i bljuzgavicom, one su neraskidive. Tek s vremena na vrijeme, poneka se od njih zategne, pa nam ruku zaustavi u pokretu ili nam pogled upravi u drugom pravcu, tamo kud nismo namjeravali pogledati i… naša se sudbina zauvijek izmijeni.

Dalje »

Vjerujem da svi ponekad �elimo re?i i artikulirati toliko toga, ali to ne ipak ne ?inimo iz vi�e razloga. Bojimo se da ne?emo biti shva?eni. Vjerujem da smo svi povremeno zatvoreni u individualni svijet na�e li?ne ti�ine, iz kojeg ponekad �arko �elimo iza?i u �elji da nas neko razumije, ali se istovremeno ponekad u njega �elimo intenzivno povu?i kako bismo izbjegli nerazumijevanje i osudu. Osje?amo kli�eizirani strah od prebrze osude dru�tva koje brzopleto odlu?uje o tome kakav si, a na osnovu onoga �to ka�e�. Neki su zbog toga svojevremeno bili i spaljeni na loma?i.

Zbog toga iz sasvim opravdanih razloga ponekad �elimo biti sami i ne razgovarati. Jasno nam je da, uprkos najve?im naporima, rije?i ili pokreti ne dopiru do cilja. Zbog svih ovih razloga ?esto ne uspijevamo ostvariti razumnu komunikaciju. I zato smo danas toliko hladnokrvni i svojevoljno odvojeni jedni od drugih. Jedan depresivni momak je jednom rekao Love will tear us apart, �ele?i re?i koliku prelijepu destruktivnu mo? ima jedna obi?na emocija, a danas to shvatamo previ�e bukvalno, pa ne �elimo pokazati emocije i suosje?anje. Na� svijet je svijet bez ljubavi, rastavljen na proste faktore, ogra?ene bodljikavom �icom.

Dalje »

Na�a svakodnevna egzistencija je optere?ena ogromnim teretom. Taj teret je svojstven svima, i bez njega ne mo�emo. Zovu ga komunikacijom. Komunikacija se, tradicionalno, smatra ne?im uzvi�enim i posebnim, jer se putem nje razumijemo, a ona u isto vrijeme ?ini da na� svijet svjetluca u svoj svojoj ljepoti i razli?itosti.

“Komuniciranje je oblik sporazumijevanja i ukupnog djelovanja u dru�tvu. To je djelovanje izme?u �ivih bi?a i uspostavljanje zajedni?kih znakova kojima se komunicira.” To je jedna od prvih stvari koje sam ja nau?ila kada sam upisala fakultet. Nakon toga sam nau?ila jo� mnogo toga o komunikaciji. I u teoriji i u praksi. U mojoj struci se komunikacija, prirodno, veli?a. Ona je najva�nija, ona je iznad svega, ona je smisao na�eg postojanja. Komunikaciju treba odr�avati, treba je podsticati, treba je dora?ivati kako bi bila dovedena do savr�enstva.

Dalje »

Protekla godina pro?e u nadanjima za boljitak. A po?ela je odli?no, da ne mo�e bolje. Do?ekasmo je spremni, maskirani na temu filma, otupljelih ?ula i veselog raspolo�enja. Negdje na sredini se zakuhalo i… do�ivjeh kulminaciju meraka. Opet se neizostavno desi ono otupljenje ?ula, ali ka�u da je to normalna pojava pri posjeti domovini.

I kako to obi?no biva, ko visoko leti… nisko zimi. Tako je pad sa visina i ovaj put bio nizak. Po povratku u usvojenu domovinu poklopi�e me samo?a, nostalgija, a ubrzo i totalni raspad sistema. Svih. Ljuljalo je na sve strane, svi temelji popucali, ali jo� jednom se izvadih. I pre�ivjeh. Pri kraju te godine, nestrpljenje za novom je bilo ogromno. Ne zbog derneka i uzbu?enja koje imadoh za ovih trenutaka kao mala djevoj?ica, ve? jednostavno, vi�e nisam mogla da podnesem sav taj haos oko mene. Samo da ve? jednom zavr�i.

I zavr�i.

I do?e slijede?a.

Dalje »

Ja priznajem da sam ters. Ali ne priznajem, niti ?u ikada priznati da sam smor. Slu�beno poznati kao smoricus vulgaris, smorovi su posebna vrsta ljudi. I �to je najgore, ?esti su u svim okru�enjima. Kompatibilnost smora i tersa je prosto nemogu?a, radi identi?ne polarizacije koja je u osnovi oba karaktera, ali sa tolikim jazom izme?u osnovnih postavki oba operativna sistema. Zadnjih godina veliki broj nau?nih radova se posebno bavio temom ��ta je starije, smor ili tersluk�?

Ters recimo primije?uje stvari i onda satima negoduje. Smor, pak, on the other hand, primije?uje stvari i zapitkuje za�to su one takve. Smor satima mo�e pri?ati i zapitkivati, posebice o stvarima koje svako normalan, pa skoro i svaki ters prihvata �zdravo za gotovo�. Ters ?e satima da gun?a zato �to je zemlja okrugla, dok ?e svaki smor, primjerice, da zapitkuje cijelu vasionu da li se oni sla�u sa Kopernikom, i za�to oni misle da je zemlja okrugla.

Stigli smo u Libiju.

Dalje »

Ne spadam u ljude koji se, nakon na?injenih tek par koraka, vole osvrtati iza sebe ne bi li vidjeli koliko su daleko odmakli od svoga ishodi�ta. Razlog tome nije niti manjak radoznalosti, niti nedostatak samoljublja. Naprotiv.

No, ?ovjek bi se, u svojoj samozaljubljenosti i pretjerano zabavljen svime �to ima veze sa njime samim, mogao osvrtati za svakom svojom izgovorenom misli, diviti se sebi zbog svake mudre i plemenite namjere ili nakon svakog sjedenja na �olji. Toliko zabavljen samim sobom i zagledan u ono �to je upravo smislio, proizveo i podario svijetu, ne bi stigao povu?i ni vodu. Toliko unere?enje poklonjenim plodovima na�e nutrine, svijet zacijelo ne bi pre�ivio. Kao �to, vjerovatno, ni ne?e.

Dalje »

Registrovala sam �ta me pita, drze?i u visini o?iju debelu knjigu, ali je nisam imala u objektivu svoje pa�nje. Umjesto toga, prabacila sam se na kolosijek svojih misli.

“A, de mi, Maki, reci �ta ti misli� o vakcinaciji protiv HPV-a i promiskuitetu?” – pitam je, dok tako sjedimo na podu i propitujemo se za ispit.

Spusti ona malo onu knjigu i iza nje proviri�e dva zelenjikava oka upravougaoni?ena roza okvirom od nao?ara: “Jel’ to iz dvice? �to, a �ta ?e ti to?

“Ma, imam pismenu vje�bu, moram napisat’ do sutra…”

* * *

Enivejz. Stvar je bitna. Meni je bitna.

Humani papiloma virus (HPV) spada me?u vode?e uzro?nike seksualno prenosivih infekcija. Ka�em infekcija, jer ve?ina seksualno aktivnih �ena i mu�karaca za svoga ’sta�a’ do?u u kontakt sa HPV-om, a od toga, kod skoro polovice njih, dolazi do nastanka boles… da, toga. Infekcija HPV-om uglavnom prolazi nezapa�eno i ne izaziva veliki belaj, osim onda kad uzrokuje maligne promjene na ?elijama zida vagine i maternice. Rak maternice. Rak grli?a. Cervikalni kancer. Imenujte kako ho?ete. Ja ne mogu.

Dalje »