Umijeće tersanja

Ponedjeljak (Brod u boci - II)

Oluja je pred zoru opozvala svoje snjegonosne vjetrove, skupila svoje ledene skute i lijenim se korakom, dostojnim zmske kraljice, sa svojom svitom vratila natrag na sjever. Dan je osvanuo bistrinom gorskog jezera, hladnoćom utegnut u studeni korzet, dan stvoren da ljepotom miluje oči, dok ti mrzlinom izjeda lice.

Zaustavio sam vozilo na kraju ulice što je vodila na dok, i zabacio sam pogled preko njegove dužine. Na drugom je kraju, sa svih strana okruženom vodom, pocupkivala sitna, crna prilika, okrećući leđa ubitačno hladnom povjetarcu. Još jednom sam utegao sve ono što sam stigao natrpati na sebe, unaprijed znajući da će biti nedovoljno da me zaštiti od naleta sjeveroistočnjaka, zakopčao se preko grla, sve do nosa i izjurio van.

Nisam se ni potrudio zaključati auto. Ionako se niko ne bi zamarao mojom pohabanom Corollom, barem ne po ovakvom vremenu i ne u ovaj rani sat. Koliko god ja korakom grabio prema otvorenom, tih se sedamsto metara dobrano odužilo. Naposlijetku sam se približio dovoljno da mogu razabrati starčevo vedro, borama išarano lice, namreškano poput površine mora.

“Hej, eto te…” - nasmiješio se - “Nisi zakasnio, baš si na vrijeme.”

“Ovo vrijeme…” - zacvokotao sam, a rije?i su mi se kondenzirale u zraku onako kako bi silazile sa usana - “Nije pravo vrijeme ni za �ta. ?ak ni ljubav, ona po tvojoj pri?i, ne bi izabrala ovo vrijeme da joj bude pravo.”

“Za?udio bi se.” - osmijeh mu nije silazio sa usana, dok je kleknuo pred torbakom kojeg je, do tad, dr�ao kraj svojih nogu - “Ovo je pravo vrijeme za mnoge stvari.”

“Ovo je vrijeme brutalno.” - poku�avao sam ruke sakriti u d�epovima - “Surovo. Treba li ti pomo?’?”

“Savr�eno vrijeme za ovaj grad.” - odvratio je, razvezuju?i kai�eve na torbi - “Savr�eno vrijeme za ovaj �ivot. Ne treba, hvala. Ti samo gledaj i u�ivaj.”

Neko vrijeme sam gledao kako prebire po torbi, pomjeraju?i tamo-amo ono �to se nalazilo u njoj. Potom sam podigao pogled i, zaklanjaju?i lice rukama, osvrnuo se oko sebe. Plavetnilo neba i ljeskava modrina mora bijahu zavodljivi kao na razglednici sa tropskih otoka. Samo su bjelina snijega po obalama i ogoljele grane drve?a i nezaja�ljivi, nepodno�ljivi vjetar, odavali pravo godi�nje doba. Ograda je sa sjeverne strane bila okovana ledom, sezonskim stalatitima koji ?e potrajati do jugovine, znacima sino?njeg raskala�nog orgijanja majke prirode. Da nije bilo vjetra, i more bi poledilo.

“Eh, gledaj sada…” - prekinu me u brojanju bjeli?astih krijesta valova i pogled mi svrati na sebe, vade?i iz torbe ne�to duguljasto, oblo, umotano u bijelo sukno.

“�ta je to?” - upitah, ne mogav�i suspregnuti radoznalost.

“Strpi se.” - odvrati on, razmotav�i tkaninu, i razotkri magnum, bocu od litar i pol, u ?ijoj se unutra�njosti ugnijezdila �kuna sa tri jarbola.

“Ovo je…” - poku�avao sam se prisjetiti, iznena?en - “Onaj brod �to si ga dovr�io na po?etku zime?”

“Da.” - potvrdio je, potpuno ga razotkriv�i - “Nimrod. I sada je pravo vrijeme za njega.”

“Pravo vrijeme za �ta?” - jo� uvijek mi nije bilo potpuno jasno.

“Vidjet ?e�.” - re?e mi glasom ?ovjeka zaokupljenog svojom rutinom - “Pridr�i malo.”

Dr�ao sam bocu u rukama, namje�taju?i je naspram pravog mora u pozadini, zami�ljaju?i na tren da je posrijedi pravi, veliki brod koji bi, ako ga samo pustim u pravom trenutku, mogao zaploviti i otploviti niz tjesnac. Dok sam ja, tako zabavljen, lagano njihao bocu u zraku, on je opkora?io ogradu i zakora?io na prvi stepenik zale?enih, ?eli?nih stuba, �to su vodile pravo u vodu.

“Pa�ljivo!” - povikao sam, zabrinut, dok se on, pridr�avaju?i se za ogradu golim rukama, spustio prema dolje - “Osim toga, nema� rukavice!”

“Ne brini se ti za ove ruke.” - rekao je, u?vr�?uju?i korak na posljednjem stupcu tik iznad vode - “Ne zna� ti po kakvoj su one hladno?i sve radile. I nikad nisu izdale. Toliko sam ?vorova i uzlova privezao sa njima. I nijedan nije popustio. Samo jedan nisam umio svezati kako treba, a i njega bih svezao, da je bilo do ruku, a ne do…”

Lupio se dvaput �akom po lijevoj strani prsa, a potom ruku ispru�io ka meni.

“Daj mi sad taj brod.” - zapovjedio je - “Stavi ga na dlan.”

“Dobro, ali jo� uvijek ne shva?am.” - rekao sam, predaju?i mu brod - “�ta ovo predstavlja?”

“Jednostavno. Ovo je moja slu�ba.” - odgovorio je, spu�taju?i polako svoj dlan i na njemu bocu sa brodom.

“Tvoja �ta?”

“Moja slu�ba.” - objasnio je - “Zna� kako petkom posebne molitve obavljaju muslimani, �idovi subotom, a kr�?ani nedjeljom idu na misu..? E, ja imam svoj ponedjeljak.”

“Ponedjeljak?” - za?udio sam se - “Zbog ?ega ponedjeljak? I od ?ega se sastoji tvoja slu�ba?”

“Zbog toga �to je ponedjeljak i po?etak i kraj. A slu�ba se sastoji od porinu?a broda.”

“�ali� se?” - bio sam doista iznena?en - “Ali… ali… pa brod ?e se, po ovakvom vremenu, razbiti za desetak minuta… ?ak i ako ga struja odnese kroz tjesnac, razbit ?e ga neka barka ili ?e, u najboljem slu?aju, voda izgristi ?ep za par dana.”

“Pa �ta?” - upita on smireno.

“Kako pa �ta?” - nisam se prestajao ?uditi - “Pa ovaj si brod, sje?am se, pravio skoro dvije sedmice…”

“Tri.” - prekinu me.

“Dobro, tri.” - nastavih, smeten - “Toliko truda, toliko vremena, ljubavi, strpljenja, materijala.. toliko vrijednosti i ljepote i ti ?e� to sad samo… baciti?”

“Ne?u baciti.” - ispravio me je - “Ja ?u brod pustiti. Od sebe.”

“Zar postoji razlika?” - upitah, jo� uvijek u nevjerici.

“Postoji. Golema.” - strpljivo je nastavio - “Bacati zna?i odre?i se ne?ega �to za nas nema nikakvu vrijednost ili se odre?i ne?ega, nekoga ko nas je jako povrijedio ili razljutio. Pustiti od sebe zna?i biti svjestan sve one ljepote i vrijednosti �to je ne�to ili neko za nas ima, osjetiti svu onu ljubav, pro�ivjeti svo ono vrijeme… kao vijeme koje sam ja utro�io sa ovim brodom, prave?i ga… i onda ga, jednostavno, pustiti od sebe.”

“Za�to?”

“Zato �to je to jedini na?in da u potpunosti osjeti� �ivot i da doista bude� �iv.” - odgovorio je, uranjaju?i dlan u nado�lu vodu, i hitro ga izmi?u?i ispod boce, koja je, slobodna, zaplutala na nemirnoj povr�ini - “Ni�ta �to pro?e kroz ove na�e ruke, uklju?uju?i i na� vlastiti �ivot, ne?emo njima uspjeti zadr�ati. Stoga nam je zaludu svo gr?evito stiskanje ljudi, stvari i vremena koji nam nezadr�ivo cure kroz prste. Umjesto da ih zadr�avamo i hvatamo se za njih, trebamo nau?iti pu�tati ih od sebe. I ljude i stvari. Dugo mi je trebalo da ovo shvatim, ali sada… sada sam jako zahvalan zbog ovog saznanja. I ovako izra�avam svoju zahvalnost. Osim toga, vrijeme koje sam proveo sa ovim brodom, prave?i ga, sve misli koje su mi pro�le kroz glavu, svi trikovi koje sam upotrijebio… sve je to ve? pro�lo. Uspomene ostaju sa mnom, a brod vi�e ne pripada meni. Da ga prodam, iznevjerio bih ga za par nov?anica. Da ga poklonim, kupio bih njime ne?iju naklonost. Ovako ga, ?ista srca, pu�tam od sebe.”

“Pa dokle doplovi?”

“Pa dokle god doplovi.” - potvrdi - “Mada znam da, kao ni ?eljade, ne mo�e oti?i daleko. Ali, mi bismo morali po?i odavde. Isuvi�e je hladno.”

“Dobro.” - nevoljko se slo�ih, gledaju?i kako se boca, nepravilnom putanjom, klackaju?i se s vala na val, odmi?e od nas - “Nego… sad se sjetih… iz istog razloga treba znati prekinuti ?aroliju?”

“Dabome.” -namije�i se - “Ionako ne?e dovijeka trajati. Nakon nekog vremena, mi u njoj zapravo ne u�ivamo, ve? se samo zavaravmo da bi mogla potrajati zauvijek, ako je mi ne prekinemo. Ili ako to ne u?ini neko drugi. I onda vi�e ne u�ivamo, ne �ivimo, ve? samo brinemo. Zato… slobodno prekini. I �ivi!”

“Onda…” - rekloh napola sve?anim tonom - “Prekidam ovu jutarnju ?aroliju. Jer, ako ostanemo na ovoj hladno?i jo� deset minuta, ne?emo se na�ivjeti ni ti, ni ja.”

“Ja sam se, vala, na�ivio.” - odvrati on spremno i ubrza korak - “A ti kako ho?e�. Ali, u pravu si. Meni bi godio moj ?aj. �to se tebe ti?e, zna� kud sad mora�… Svakom njegov ponedjeljak.”

Osvrnuo sam se jo� jednom, tra�e?i pogledom bjeli?asti odsjaj boce na namrgo?enom licu oceana. Zrak je rezao britkom hladno?om, ispunjen mirisom joda, istruhlih algi i morske soli. U daljini, na rubu mog pogleda, maleni brod se borio da se odr�i na povr�ini uzburkanog mora.

Ja sam zaplivao u svoj dan, bore?i da ostanem na povr�ini jo� jednog olujnog ponedjeljka.

Objavio/la: MoodSwingeR, 26. Feb. 2007. u 7:28 | Litersatura | 4 komentara |