Umijeće tersanja

RAKova obratnica

Jedna od tankih ograda �to svako dru�tvo dijeli od potpunog rasula i haosa je zajedni?ko vjerovanje u odre?ene vrijednosti i pravila, koja, pretpostavlja se, to dru�tvo odr�avaju na okupu, omogu?avaju?i mu opstanak i napredak. Te su vrijednosti, dobrim dijelom, utemeljene na o?iglednim ?injenicama i lako ih je zdravorazumski pojmiti. Bezrazlo�no zlostavljanje ili ubijanje drugih ljudi se, na primjer, univerzalno smatra neprihvatljivim postupkom koji zaslu�uje osudu i sankcije. Briga o djeci i njihov odgoj je druga univerzalna vrijednost koja se smatra za korisnu i dobrodo�lu u skoro svakom dru�tvu.

Svojim drugim, jednako zama�nim dijelom, te su vrijednosti iracionalne, ili ?ak potpuno neutemeljene. Njih, svejedno, svako dru�tvo za sebe, prihva?a kao nepobitne, nedvojbene ili Bogom dane. Kra?u ili otu?enje osu?uju mnoga dru�tva, ali samo ukoliko prethodno poznaju i vrednuju privatnu svojinu. Brak je dru�tvena institucija koja se iznimno po�tuje, iako bi sva dru�tva, bez izuzetka, opstala i bez te dru�tvene vrednote. No, po�to svako dru�tvo, kako je navedeno u prvoj re?enici, smatra da su njegove vrijednosti jedino �to osigurava opstanak, a sprije?ava haos, dru�tva su spremna svoje vrijednosti braniti do krvi. I do smrti.

Ako bi �enama u, recimo, Iranu zapovjedili da, koliko sutra, prestanu sa motanjem marama oko glava, ve?ina ljudi, i �ena i mu�karaca, iz te kulture bi taj ?in shvatili kao silovit udar na dru�tvo, od kojeg bi se ono moglo raspasti. Mi sa strane, naravno, znamo da to nije slu?aj. Ako bi u Nizozemskoj zabranili, recimo, javno pokazivanje istospolne ljubavi i konzumiranje lahkih droga, ve?ina Holan?ana bi to do�ivjela kao grubo podrivanje samih temelja holandskog dru�tva, koje se zasniva na toleranciji i slobodama pojedinaca. Za velik broj njih, ovakva zabrana bi predstavljala predskazanje skore propasti dru�tvenog poretka u Nizozemskoj. Mi sa strane, dakako, znamo da to nije slu?aj.

Ili samo tako mislimo, jer na ove stvari gledamo kroz prizmu vlastitih vrijednosti. No�enje vela i pu�enje ha�i�a nisu ne�to �to materijalno ili biolo�ki omogu?avaju opstanak, kako perzijske, tako ni holandske dru�tvene zajednice, ali je njihova simboli?na vrijednost neizreciva. Uz jezik, kulturu i vjeru, zajedni?ke vrijednosti i moralna na?ela predstavljaju samu osnovu nacionalnog identiteta i samospoznaje jednog dru�tva. Sva dru�tva ne moraju biti nacionalno ili moralno homogena, naprotiv. Dru�tva po svom sastavu mogu biti veoma �arolika, ali onda labavi moralni konsenzus podupiru precizno definirani zakoni. Precizno, ba� stoga �to se ne mogu dopustiti njihova razli?ita tuma?enja od strane pojedinih dijelova dru�tva. Moralno �aroliki, pred zakonom smo svi isti.

S vremenom se ove tanke ograde u�timaju i porazmje�taju tako da jedna drugu nadopunjuju u o?uvanju dru�tva od raspada u haosu. Tamo gdje se izgube zajedni?ke vrijednosti, na scenu stupa zakon, ako se raskine jednoobraznost zakona, ljudi se okre?u moralnim vrijednostima i vjeri, ako ni to ne sa?uva dru�tvo od unutra�njih trvenja, ono ?e se instinktivno okrenuti jakome vo?i, koji ?e, po svaku cijenu, uspostaviti poredak, ili ?e se, jednostavno, raspasti u krvi i o?aju. Nebrojena su dru�tva zavr�ila upravo na ovaj na?in, a ona koja su opstala, svoje su vrijednosti i pravila usagla�avala stolje?ima i nastavljaju ih usagla�avati i dan-danas.

Na�e su vrijednosti, one kojih se sje?amo, onomad osvanule temeljito raskomadane granatama i iskasapljene kamama. Njihova izranavljena tjelesa, istovarena pred seoskom ambulantom pored smetlji�ta historije, ne bi sastavili ni najiskusniji moralni traumatolozi i zakonski ortopedi, a kamoli neubjedljivi sta�isti dru�tvenih i politi?kih nauka koji su u Bosnu poslati po kazni. Ili oni koji su u njoj ostali da bi, o�amu?eni, sastavili ono �to im je preostalo od �ivota i izganjali neku svoju utjehu.

Ono što smo dobili usaglašavanjem svih tih vrijednosti, koje sada trebamo zvati našima i čije usaglašavanje traje već preko deset godina, je čudovišnije od onoga što je svojedobno zamislila Mary Shelley i uzaludnije i izgubljenije od svih likova Čarobnjaka iz Oz-a skupa. Po takvim, nabrzinu napabirčenim i nasilu skrpljenim vrijednostima, mi se, evo, ravnamo i nosimo u ova (još uvijek) poslijeratna vremena. Stoga nam život liči na beskrajnu noćnu moru i nadrealno da-ne-povjeruješ stanje između jave i sna. Pa mi čekamo Josipa Broza da nas probudi iz te more magičnim riječima bratstvo - jedinstvo i da nas povede u sretniju stvarnost i gledamo stare Nadrealiste jer nam oni jedini dokazuju da nismo sve umislili, da postoji neka veza između stare, obične stvarnosti i ove današnje, nadrealne.

U takvom kontekstu, ili odsustvu istoga, nedavna odluka regulatornog tijela koje se bavi medijima da novčano kazni Radio 202 je ništa drugo do nadrealna. Ne zbog toga što je odluka, sama po sebi, pogrešna ili ispravna, opravdana ili neopravdana, ili što je kazna previsoka ili premala. Ona je nadrealna jer je lišena sistema vrijednosti na koji se poziva. Kao kad povlačiš lanac na vodokotliću koji nije priključen na vodu, a upravo si obavio nuždu na šolji koja nije priključena na kanalizaciju. Kao kad skočiš iz aviona, pa povlačiš ručicu od padobrana kojeg su ti mangupi izvadili iz ruksaka i zamijenili sa ciglom

Da nije pretu�no, jer je rije? o mojoj vlastitoj zemlji, pozivanje na “op?eprihva?ene standarde pristojnosti i uljudnosti” bi bilo presmije�no. Ubij bli�njeg svog, ali uljudno, privatiziraj i oplja?kaj bezo?no, ali pristojno, ne zazivaj zaludu �enskog spolovila prije sedamnaest-nula-nula, ako isto ne namjerava�… ono isto �to i s policijom u istom razdoblju. Sve su to konstrukti koji su na�li mjesto u na�oj �arenoj la�i zajedni?kih vrijednosti i po kojima mi moramo ravnati, odnosno izobli?avati, svoje �ivote. Dok se vrijednosti kona?no me?usobno ne usaglase, dok mi ne pocrkamo od jeda ili dok ne skrenemo pame?u pa krenemo u shopping u Salt Lake City, olimpijski grad.

Ova je nesretna odluka samo jo� jedna gorka pilula hemoterapije koju moramo progutati da bismo obuzdali rak du�e bosanske, koji joj je zasjeo na ple?a prije petnaestak godina. I to je to.

Osim ako, nekim nemogu?im ?udom (a ?uda i jesu ?uda zato �to su nemogu?a), ova odluka ne poslu�i kao prekretnica u izgradnji jedinstvenog bosanskohercegova?kog kulturnog i moralnog prostora, na ?ijim ?e osnovama po?ivati izgradnja civilne zajednice i pravne dr�ave, za kakvu je Bosna ve? odavno platila svaku dosad proizvoljno odre?enu cijenu. U krvi. I sa kamatama.

U kom slu?aju ?e, u narodu i historiji, ovaj doga?aj ostati zabilje�en kao RAKova obratnica.

Objavio/la: MoodSwingeR, 22. Feb. 2007. u 6:31 | TERSAONA | 7 komentara |