Why don’t you take that and stick it up your… surprise?!
Mrzim iznena?enja. Da, ba ih mrzim. Iako ?e vam svi noviji, post-freudovski, priru?nici psihologije za prvu godinu likovne akademije, ili za tre?u godinu gra?evine re?i isto: mrnja je jako otra rije?, puna negativnih konotacija i emocija… ja otvoreno radim ba to - mrzim.
Zato, pitate me?
Zato to pozitivnog iznena?enja - nema. Zato to od malih nogu, otkako se moj stariji brat znao zavu?i ispod naih kreveta ili upasti u ormar i onda mene plaiti, ja sam svjesna da iznena?enja ne valjaju. Prvo mi rekoe da nema Djeda mraza. Eto ti iznena?enja! Malo potom, rekoe mi da trebam u kolu. Opa, eto novog iznena?enja! O selidbama i seobama da ne pri?am. Iznena?enja bude toliko da se komotno mogu izvoziti. A svi se sigurno i ne sje?amo onih silnih “iznena?enja” kada te dovedu kod tete u bijelom u hladnu prostoriju sa slikama Bambija na zidu, gdje te do?eka iznena?enje u vidu igle, ravno u “debelo meso”.
Istina, mnoge su igre i igra?ke zasnovane na iznena?enju, kao to je to ?okoladno Kinder-jaje i igra?ka u njemu. Opet, kada je otvori moe ti se desiti da dobije za redom tri iste abe, ili da nikada ne kompletira set trumpfova ili figurica iz Asterixa… Iz dana u dan ja sam se uvjeravala da lijepih iznena?enja i nema. Ili su pravo rijetka.
Sje?am se svog velikog iznena?enja, kada me brat nagovorio da se sagnem, drim nogama za glenjeve a da me on lansira sa obje noge kao “topovsko ?ule”. Igra je veoma slavno zavrila tako to sam ja pokupila u svom padu pola dnevnog boravka a mama je bila izbezumljena (napredni stadij iznena?enja popra?en histeri?nim reakcijama).
Iznena?enje je recimo kada sestra u ?ekaonici u Vrazovoj gleda tebe kako se tri dana bori sa temperaturom koja ne spada, pa onda ti pogleda snimak i kae “eee, malena, ti si ne?e dobro ograisala…”, a onda zalupi vrata za tobom. Sve to ti pro?e kroz glavu je nevjerovatno. Dok te opet ne iznenade, pa kau da ipak ima lijeka za ta god ti ima.
Iznena?enje je kada poslua sve dobre “Savete” koji ti govore da sa tim i tim momkom ide polako. I onda se nakon dva mjeseca ljubavi kona?no odlu?i da si se zacopala do uiju, i da je vrijeme za slijede?i korak. A taj slijede?i korak sadri jedno malo iznena?enje. U biti veliko, i iznena?enje i razo?arenje. O ?emu govorim? O malom smislu za humor, o maloj fizi?koj izdrljivosti, o maloj ali majke prirode… Ma ta god da je, indirektno je proporcionalno sa razinom iznena?enja. to manje, to je iznena?enje ve?e.
Iznena?enje je nervozni revizor u tramvaju kada ti nema vremena da kupi kartu, ve? naglava?ke upada kroz vrata na kojima obavezno pie “Izlaz”. Iznena?enje je kada padne na poledici. Iznena?enjima nikad kraja, recimo kada iza?e iz ovog ve? spomenutog tramvaja, uhvati se za dep da telefonira, a telefona nigdje. Iznena?enje je, kada tutne ruku u kovertu sa platom, i otkrije da je prazna, a tek je peti u mjesecu.
Iznena?enje je kada se moja tetka ne javi da ?e do?i ku?i na odmor. Misli da ?e moja radost biti ve?a time to ne?u ta?no znati gdje je. Ponekad se pravda, i govori da ?u se manje sekirati za njen put. Dva puta me je tako dobila na mobilni dok sam ja sjedila u Metkovi?u, jer je bio petak nave?er. Nije vjerovala da se ne?emo vidjeti do nedjelje uve?er. Eto ti iznena?enja. Jednom me dobila na telefon dok sam stajala nasred skijake staze. Jednom me ?ak dobila i usred Londona. A opet, jednom me je izvukla sa tu?eg ro?endana iz zadimljene kafane. Ostatak ve?eri je pitala zato “se ?ujem” kao da ronim u pivnici i sjedim po cijele dane u ne?ijem auspuhu? Draga mi je, poelim je vidjeti, ali reme?enje mog reda i tabijata od kojeg ja ne odstupam lako, definitivno mi teko pada. Kao aka na oko. Kao cokula na oko… ali kurje. Kao prst u to isto oko…
<>Iznena?enja su brojna. Od broja novih krvnih sudova u oku, do iznenadne pucnjave u lokalu u kojem sjedi, pa do iznenadnog snijega (Ne vjerujete mi? Pitajte komunalce. Njih snijeg vazda iznenadi u januaru!), pa do iznenadnog raskida, koji moe neko da ti nagovijesti uz rije?i koje ne pale alarmne sijalice u mojoj glavi, “ehh, vala, mogli bi na kafu”, pa do iznenadnog zagrljaja ne?ijeg tvog sa ne?ijim tu?im i drugim dok prolaze ulicom, a ti stoji i gleda…Ja recimo pokuavam da iznena?enja svedem na minimum. Kao kada me neko SMS porukom zovne da se na?emo u lokalu, ili, preciznije govore?i, kada me poziva u ve? formirano drutvo, ja obavezno pitam “a ko je sa tobom?” ?isto da izbjegnem iznena?enja. Da se ne ispostavi da ?u opet morati sjediti sa ljudima arenih nadimaka, kao to su Avdo “ubica”, Amer “diler”, Zajko “stari sarajevski ugostitelj i gazda sumnjivih lokala”, Frenki “najstariji sarajevski narkoman” ili eventualno prvim ro?akom nekog od kraljeva sitnog sarajevskog podzemlja…
* * *
“Ba sam iznena?ena. A kada ste to po?eli primje?ivati?”
“Kao veoma mlada. Iznenadno sam proletjela kroz staklo i rasjekla lice. Veoma prijatno iznena?enje.”
“elite moje stru?no miljenje? Uro?eni tersluk, koji se vremenom pogorao, odnosno intenzivirao, i zbog kojeg loe reagujete na…. iznena?enja.”
“Doktorice, nevjerovatni ste! A da ja vas iznenadim? E, pa uredno ?ekajte moj ?ek u poti. Vjerujem da ?ete biti prijatno… iznena?eni.”
ja volim samo lijepa iznena?enja:)))))))))))
Comment by oksi-tocin-moron | 21/02/2007.
Hahahah Oksi, zar ona postoje?
Alfie i Moodie, mogu vam re?i, kada pogledam svoje rije?i na ekranu prosto mi drago koji tersluk se cijedi iz ovog “priloga”… XOXO.
Comment by Strippy | 21/02/2007.
Strippy, opet si me uspjela slatko nasmijati! hvala ti za to.
ma ima lijeka! kako da ne! ))))))
Comment by verdica | 21/02/2007.
Strippy, jesi li se to iznenadila?
Comment by MoodSwingeR | 21/02/2007.