Move over, Valentine… for all We need is Love!
Protekla godina pro?e u nadanjima za boljitak. A po?ela je odli?no, da ne moe bolje. Do?ekasmo je spremni, maskirani na temu filma, otupljelih ?ula i veselog raspoloenja. Negdje na sredini se zakuhalo i… doivjeh kulminaciju meraka. Opet se neizostavno desi ono otupljenje ?ula, ali kau da je to normalna pojava pri posjeti domovini.
I kako to obi?no biva, ko visoko leti… nisko zimi. Tako je pad sa visina i ovaj put bio nizak. Po povratku u usvojenu domovinu poklopie me samo?a, nostalgija, a ubrzo i totalni raspad sistema. Svih. Ljuljalo je na sve strane, svi temelji popucali, ali jo jednom se izvadih. I preivjeh. Pri kraju te godine, nestrpljenje za novom je bilo ogromno. Ne zbog derneka i uzbu?enja koje imadoh za ovih trenutaka kao mala djevoj?ica, ve? jednostavno, vie nisam mogla da podnesem sav taj haos oko mene. Samo da ve? jednom zavri.
I zavri.
I do?e slijede?a.
