Random Musings of Perpetually

Underwhelmed SoulSurfers©

Ne spadam u ljude koji se, nakon na?injenih tek par koraka, vole osvrtati iza sebe ne bi li vidjeli koliko su daleko odmakli od svoga ishodi�ta. Razlog tome nije niti manjak radoznalosti, niti nedostatak samoljublja. Naprotiv.

No, ?ovjek bi se, u svojoj samozaljubljenosti i pretjerano zabavljen svime �to ima veze sa njime samim, mogao osvrtati za svakom svojom izgovorenom misli, diviti se sebi zbog svake mudre i plemenite namjere ili nakon svakog sjedenja na �olji. Toliko zabavljen samim sobom i zagledan u ono �to je upravo smislio, proizveo i podario svijetu, ne bi stigao povu?i ni vodu. Toliko unere?enje poklonjenim plodovima na�e nutrine, svijet zacijelo ne bi pre�ivio. Kao �to, vjerovatno, ni ne?e.

Zbog toga je povla?enje vode bez pretjeranog zagledanja va�no. Kao �to je va�no, bez osvrtanja, nastaviti kro?iti kamo smo se uputili da bismo uop?e nekamo stigli. No, ponekad je, priznajem, nu�no zastati nakon �to se tek zaputi� novim i neutabanim stazama, ako ni�ta drugo, a ono da provjeri� da li si sa sobom ponio sve �to ti treba i da li ?e�, nastavi� li tako kako si krenuo, naposlijetku i sti?i tamo kamo si namislio.

Stvar je u tome da ja, u ovom slu?aju, ni�ta opipljivo, niti opisljivo nisam zamislio. Vjerujem da moja �elja da se virtuelno osamim predstavljala, na neki na?in, bje�anje od ljudi. Pretpostavljam, isto tako, da je pozivanje drugih ljudi da sa mnom po?u na ovo fantasti?no putovanje, barem dijelom, bilo plod moga straha od samo?e. Proturje?no, zar ne? No, ja mogu sasvim ugodno �ivjeti sa svim ovim proturje?nostima u mojoj glavi, jer sam, kao i svi mi, od njih sazdan. Uostalom, ka�u da je sposobnost prihva?anja proturje?nosti, vi�ezna?nosti i nejasno?e, jedna od odlika zrelosti.

Druga bi bila sposobnost suo?avanja sa neizvjesno�?u, �to je upravo i bilo ono sa ?ime sa valjalo suo?iti pri pokretanju ovog male zanatske cyber-radionice. Neizvijesnosti je, u svemu ovome, bilo u izobilju. Iznevjerenih o?ekivanja? Svakako. Razo?arenja? Mo�da. No, do�lo je vrijeme da se, pet sedmica nakon ‘otvaranja’ Tersaone, zapitam: Da li je, povrh svih tro�kova, nau?enih i zaboravljenih trikova, ovaj poduhvat vrijedio ulo�enog truda i vremena?

Po?etkom godine sam, bez puno premi�ljanja, otvorio vrata isku�enju, postaviv�i prve zapise i zamoliv�i prve ljude da se pridru�e. Pet sedmica i preko petnaest hiljada posjeta kasnije, moj odgovor je – gromoglasno DA! I ne samo to, ovih se dana, ni?im zaslu�eno, smatram najsretnijim bosanskohercegova?kim bloggerom. Razlog je jednostavan – imam zadovoljstvo razmijenjivati mi�ljenja i tekstove sa desetak drugih ljudi. Imam priliku pro?itati mi�ljenja, ideje, stavove, prijedloge ljudi sa ?etiri kraja svijeta, ljudi koje nikada nisam upoznao, koje mo�da ne?u ni upoznati, a koji u?estvuju u pisanju na Tersaoni.

Dobiti na ?itanje ne�to �to ni?ije o?i, sem onoga ko je to napisao, jo� nisu vidjele, biti prvi koji ponire u �tivo u meni budi osje?aj kojeg nisam imao jo� od dana kada sam ure?ivao �kolske novine. A to zna biti jako lijep osje?aj, toliko lijep i zavodljiv toliko da ?ovjeka povede u pravcu u kojem nije namjeravao i?i. Iako sam zbog tog slatkog golicanja nostalgije zahvalan svima koji su mi to priu�tili, i iako znam da ?e mi, s time, biti te�ko prestati, ja ?u to, s vremenom, morati u?initi.

Ja sam, neka se ne zaboravi, prije svega ters. Po prirodi, ne �elim biti ?vori�te u komunikaciji izme?u desetak ljudi ljudi, niti �elim brojati rije?i ili gla?ati ne?ije re?enice. Osim toga, ne zaslu�ujem jedini tu privilegiju, ljudi koji ovdje pi�u mogu i trebaju razmijenjivati mi�ljenja, kao �to su to, uostalom, i radili. Svi oni koji pi�u ovdje ?e ubudu?e to ?initi uz sve manje mog u?e�?a i to ?e biti� sve vi�e vidljivo. Na Tersaoni ?e se objavljivati kako ko stigne – nekad zati�je od po par dana, a nekim danima i bujica postova, kako se zalomi. No, to je razlog vi�e da se na ovaj prostor navra?a ?e�?e. I da se ?ita.

I ne samo ?ita. Za razliku od onih stvarnih, tijesnih, ova cyber-ku?a raste i �iri se onda kad u njoj ima vi�e du�a. Pa ?ak i kad su ?eljad bijesna, ta nismo li Alfie i ja najbolji dokaz za to? Ovo je otvoreni poziv za svakoga ko redovno ?ita Tersaonu i za onoga ko se ovdje zatekao u prolazu, za one koji su ?itali Umije?e tersanja i za one koje su ovamo uputili drugi ljudi koji ovdje ponekad pi�u – pi�i i ti. Po�alji svoj tekst. I ako ima� svoj blog, i ako nema� svoj blog, i ako ti se svi?a ono �to pro?ita� ovdje, i ako ti se od toga di�e kosa na glavi. Svaki tersluk je dobro do�ao, ?ak i ako nije ?isti tersluk. Dovoljno je da bude dobar. I originalan. I to su jedina dva kriterija koja vladaju ovdje. Obe?avam.

Od danas, svako ko je prijavljen na Tersaoni, automatski ima status suradnika. To zna?i da se svako ko ho?e mo�e prijaviti i ostaviti svoj tekst, da ga neko pregleda, uredi i objavi. Ili ono �to napi�e mo�e poslati na mail. I gotovo. Na �ta ?e, s vremenom, li?iti sve ovo? Pojma nemam, ali postoji samo jedan na?in da se sazna.

U me?uvremenu, na Tersaoni ove sedmice slijedi nekoliko tekstova koji se, svaki na svoj na?in, bave komunikacijom me?u ljudima, u kontekstu sudbine, mi�ljenja, osje?anja ili, jednostavno, tersluka. Meni je bilo zadovoljstvo pro?itati svaki od njih. Nadam se da ?e biti i tebi.

Uh, sad mi jo� samo valja napisati svoj dio.

* * *

“Alfie… za�to, umjesto naprijed, ti gleda� u retrovizor?” – upitam ga, dok on samouvjereno pokre?e auto iz mjesta.

“Joj, to mi je pravo merak….” – odgovara on, �kilje?i u retrovizor, dok pove?ava brzinu – “Poku�avam razabrati kako da se kre?em na osnovu dosada�njeg pravca kretanja… i pravo je zezunuto.”

“Da, ali…” – ustrajem – “Zar nije, opet, lak�e gledati naprijed? �ta ako se, recimo, zabije� u neko drvo?”

“Jeste, lak�e je gledati naprijed, ali je dosadno.” – odvra?a on, zacakljenih o?iju – “Ovo, s druge strane, zahtijeva veliku koncentraciju i napor… vrlo uzbudljiv sport. Uostalom, i ljudi tako �ive svoje �ivote, zar ne? Kre?u se u pravcu budu?nosti, a vide samo pro�lost.”

“U pravu si.” – moradoh se slo�iti, pa dodadoh – “Ali, ljudi nemaju izbora.”

“Potresno, nadasve.” – zajedljivo ?e on, i dalje ne skidaju?i o?iju sa retrovizora – “Pa i kad imaju, uvale se u belaj. Eto ti, recimo, upravo si stvorio ?udovi�te.”

“Kakvo sad ?udovi�te?” – za?udim se – “Ja sam samo poku�ao stvoriti ne�to novo…”

“Pravi� se pametan.” – primijeti on, poku�avaju?i zavrnuti ulijevo – “Poku�ava� napraviti ne�to novo, ne�to �to ?e te prevazi?i… a to ?e ti, na kraju do?i glave.”

“Do?i glave?”- uozbiljih se – “Ma, �ta ?e mi do?i glave?”

“Pa, to ?udovi�te.” – odgovori on, dovr�avaju?i okret.

“Kakvo sad ?udovi�te?” – i dalje mi nije bilo jasno.

“Tersenstein.” – ispali on, i zabi nas u drvo.

U �alosnu vrbu.

Autor: MoodSwingeR.