ivi?arenje
U androcentri?nom ustroju svijeta, poraz simbolizira smrt. Zbog toga se poraz, u mukinja, po svaku cijenu izbjegava, a kada se, neizbjean, dogodi, teko ga se doivljava i jo ga se tee preboli. Poraz je uvijek gubljenje dijela sebe, ljuta rana na porezanom samoljublju koja pe?e sve dok na nju ne privijemo utjehu. Ili hajdu?ku travu u narodnom mehlemu. Ili jo lju?u rakiju, da estinom umrtvi bol.
Po ovom se nazoru ravnaju mukarci, a ravnaju se, vala, i ene. Ravnaju se i nacije, i mahale i korporacije - ma, svako gleda da, ako je ikako mogu?e, izbjegne poraz. Jedan od na?ina je, svakako, pobjeda. Pobjeda je najelegantnije, k’o suza ?isto, izbjegavanje poraza. Zato svijet voli pobjednike - identificira se s njima u bjeanju od vlastitih poraza. Ba zbog toga, mi se trudimo da, kad biramo, idemo na pobjedu.
