?udljivoj sudbini i njenoj varljivoj sestri historiji, nije teko od odraslih ljudi o?as napraviti djecu. Kada se ba zagriju i u igri zanesu, nije im nemogu?e djecom u?initi i ?itave narode. Koji onda lutaju svijetom, ubogi, bosi, izgladnjeli i prestravljeni, tragaju?i za nekim ko ?e im biti napola roditelj, a napola spasitelj, pa o?inski pouzdano i maj?inski njeno, brinuti za njih. Odjenuti ih, nahraniti, uvesti u red, misliti na njih i za njih.
Takvi narodi prostoduno i s olakanjem prihvataju svoje vo?e, svoje o?eve naroda, pruaju im ru?icu da ih oni iz neizvjesnosti povedu u izvjesnost, bez obzira koliko ta izvjesnost kotala. Mi smo jedan od tih naroda. Mi nismo jedino takvo dijete-narod, njih ima na desetine, moda i stotine. Dapa?e, mi smo odrasli u buljuku takve djece od naroda, pa smo do?ekali da, nakon mnotva loih o?uha i zlih ma?eha, rodimo sebi Velikog Tatu. On se zvao Josip Broz.
Broz je bio pametan za sve nas, sposoban za sve nas, imao je ljubavi za sve nas, ?ak je i nae brige brinuo za nas. Bio je strog, dodue, ali pravedan i njegova su se pravila uvijek znala. Ako si se pridravao crnog na bijelom, ako si marljivo u?io i radio i bio dobar drug… mogao si o?ekivati da, u najmanju ruku, ne?e ostati nezbrinut i da u raspodjeli ljubavi, zasluga i pravde ne?e ostati grubo zakinut. Mi smo Titi bilo jako dobra djeca. Onda je Tito umro i mi smo ostali siro?ad.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 27. Feb. 2007. u 7:12 |
Nesvrstano |
9 komentara
Oluja je pred zoru opozvala svoje snjegonosne vjetrove, skupila svoje ledene skute i lijenim se korakom, dostojnim zmske kraljice, sa svojom svitom vratila natrag na sjever. Dan je osvanuo bistrinom gorskog jezera, hladnoćom utegnut u studeni korzet, dan stvoren da ljepotom miluje oči, dok ti mrzlinom izjeda lice.
Zaustavio sam vozilo na kraju ulice što je vodila na dok, i zabacio sam pogled preko njegove dužine. Na drugom je kraju, sa svih strana okruženom vodom, pocupkivala sitna, crna prilika, okrećući leđa ubitačno hladnom povjetarcu. Još jednom sam utegao sve ono što sam stigao natrpati na sebe, unaprijed znajući da će biti nedovoljno da me zaštiti od naleta sjeveroistočnjaka, zakopčao se preko grla, sve do nosa i izjurio van.
Nisam se ni potrudio zaključati auto. Ionako se niko ne bi zamarao mojom pohabanom Corollom, barem ne po ovakvom vremenu i ne u ovaj rani sat. Koliko god ja korakom grabio prema otvorenom, tih se sedamsto metara dobrano odužilo. Naposlijetku sam se približio dovoljno da mogu razabrati starčevo vedro, borama išarano lice, namreškano poput površine mora.
“Hej, eto te…” - nasmiješio se - “Nisi zakasnio, baš si na vrijeme.”
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 26. Feb. 2007. u 7:28 |
Litersatura |
4 komentara
Stajao sam u dovratku, lijevim ramenom oslonjen na vratnicu. Pogled mi je, kao i korak, uvijek oklijevao kada bih se zatekao na ovom pragu. Ako se tek malo pomaknem, ako se nakašljem ili ako samo brzo preletim pogledom preko prostorije, umislio bih sebi, pokvarit ću čaroliju. A čarolija se svaki puta odvijala na drugom dijelu velikog radnog stola, koji je zapremao govtovo čitavu sredinu omanje sobe.
Danas je čarolija bila u svome stadiju brušenja i sastavljanja, blistava pod snopom mliječno-bijele svjetlosti koja je isticala iz metalne lampe pričvrščene za rub stola. Kupajući se u slapu svjetla, dvije su čvornovate, izborane ruke, neobičnom vještinom premetale i okretale komadiće drveta, posežući svako malo za turpijom, četkicom, dlijetom, i drugim sitnim alatkama kojima nikada nisam bio u stanju upamtiti ni imena ni namjene. Kratki slijed kuckanja po mekanom drvetu, po zvuku nalik slovima N i S otipkanim Morse-ovom azbukom, bi se ponovio nekoliko puta, a potom bi slijedilo jedno M, i desna bi ruka mali instrument odlagala na stol. Nakon toga bi, skupa sa lijevom, još malo obrtala par drvenih dijelova, koji su meni često naličili tek na triješčice, i nevidljivom ih magijom uklapala u jednu cjelinu.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 25. Feb. 2007. u 9:21 |
Litersatura |
3 komentara
Potajice vjerujem da su za sve krive posjetnice, u nas još znane i kao vizit-karte, i biografije, one što ih prilažemo uz prijave za zapošljavanje. Svojstveno je to, doduše, svim kulturama, ali u nekima je već odavno neizbježan dio života.
Riječ je, naime, o titulama ili zvanjima što ih ljudi prišivaju uz svoje ime. Svi mi želimo biti važni, biti ozbiljni i više nego prikladni za ono što radimo. Stoga je poželjno da naše zvanje na izgleda što zakukuljenije i neshvatljivije, kako naivan čitalac ne bi nikako iz prve mogao razabrati čime se mi to bavimo. U Italiji već stotinjak godina mnoga zvanja izgledaju tako kao da je, u najmanju ruku, polovica pučanstva plave i plemenite krvi, a druga polovica, odreda, zauzima važne direktorske i rukovodne fotelje.
U američkoj kulturi i nezasitoj trci za napretkom u karijeri, svako radno mjesto, svaki obavljeni poslić postaje izuzetno važno iskustvo, koje, više od završenih škola, svjedoči o sposobnostima kandidata da zauzme mjesto za koje se upravo prijavljuje. Svaka se zanimacija šminka i uljepšava, pa tako i najobičniji čistač postaje viši higijenski tehničar, a servir(ka) - specijalist za pripremanje hrane.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 23. Feb. 2007. u 6:07 |
Nesvrstano |
6 komentara
Jedna od tankih ograda �to svako dru�tvo dijeli od potpunog rasula i haosa je zajedni?ko vjerovanje u odre?ene vrijednosti i pravila, koja, pretpostavlja se, to dru�tvo odr�avaju na okupu, omogu?avaju?i mu opstanak i napredak. Te su vrijednosti, dobrim dijelom, utemeljene na o?iglednim ?injenicama i lako ih je zdravorazumski pojmiti. Bezrazlo�no zlostavljanje ili ubijanje drugih ljudi se, na primjer, univerzalno smatra neprihvatljivim postupkom koji zaslu�uje osudu i sankcije. Briga o djeci i njihov odgoj je druga univerzalna vrijednost koja se smatra za korisnu i dobrodo�lu u skoro svakom dru�tvu.
Svojim drugim, jednako zama�nim dijelom, te su vrijednosti iracionalne, ili ?ak potpuno neutemeljene. Njih, svejedno, svako dru�tvo za sebe, prihva?a kao nepobitne, nedvojbene ili Bogom dane. Kra?u ili otu?enje osu?uju mnoga dru�tva, ali samo ukoliko prethodno poznaju i vrednuju privatnu svojinu. Brak je dru�tvena institucija koja se iznimno po�tuje, iako bi sva dru�tva, bez izuzetka, opstala i bez te dru�tvene vrednote. No, po�to svako dru�tvo, kako je navedeno u prvoj re?enici, smatra da su njegove vrijednosti jedino �to osigurava opstanak, a sprije?ava haos, dru�tva su spremna svoje vrijednosti braniti do krvi. I do smrti.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 22. Feb. 2007. u 6:31 |
TERSAONA |
7 komentara
Mrzim iznena?enja. Da, ba ih mrzim. Iako ?e vam svi noviji, post-freudovski, priru?nici psihologije za prvu godinu likovne akademije, ili za tre?u godinu gra?evine re?i isto: mrnja je jako otra rije?, puna negativnih konotacija i emocija… ja otvoreno radim ba to - mrzim.
Zato, pitate me?
Zato to pozitivnog iznena?enja - nema. Zato to od malih nogu, otkako se moj stariji brat znao zavu?i ispod naih kreveta ili upasti u ormar i onda mene plaiti, ja sam svjesna da iznena?enja ne valjaju. Prvo mi rekoe da nema Djeda mraza. Eto ti iznena?enja! Malo potom, rekoe mi da trebam u kolu. Opa, eto novog iznena?enja! O selidbama i seobama da ne pri?am. Iznena?enja bude toliko da se komotno mogu izvoziti. A svi se sigurno i ne sje?amo onih silnih “iznena?enja” kada te dovedu kod tete u bijelom u hladnu prostoriju sa slikama Bambija na zidu, gdje te do?eka iznena?enje u vidu igle, ravno u “debelo meso”.
Dalje »
Objavio/la:
Strippy, 21. Feb. 2007. u 6:06 |
TERSAONA |
4 komentara
“I, koleginice, ta mislite o ovome?”
“Pa… Bahtin bi rekao…”
“Da, Bahtin bi sigurno neto rekao… nego, ta vi mislite?”
“Pa … mislim da bi kriticari nazvali ovo…”
“Ne razumijete me. ta Vi mislite o ovome? Vi li?no?”
“Ja? Zar treba neto da mislim?” ostadoh u ?udu.
Taj ispit sam pala. I otkrila da mi je mozak, ipak, potreban. Ne uvijek, dodue, ali uglavnom potreban. Odlaze?i na ispite laka koraka (Aha, laka! Kako da ne, jasno je da je ovo samo za potrebe teksta), mozaksamnaj?e?e ostavljala kod ku?e, a namjesto mozga,glavu bih napunila ?injenicama, brojevima, godinama, imenima… Biflala sam tu?e biografije s manje ili vie uspjeha, iznosila tu?e teoreme, prepri?avala tu?e pri?e, reproducirala, ne uvijek tako vjerno, tu?e poglede na svijet, povezivala tu?e ideje na o?igledan i ne-treba-mi-puno-mozga-da-ovo-skontam na?in. Drugo mi nije trebalo. Do tog popodneva kada me je S. Strana upitala da se ozbiljno zamislim nad Blokom. A S. Strana i nije bila toliki izuzetak. Samo bi se kod nje glava razbijala toliko da su patili i ostali dijelovi tijela. Poslije njenih predavanja vra?ali smo se ku?i zgr?enih eludaca i ubrzanog pulsa. Uz osjecaj gor?ine da smo nedorasli, da nam se misao nikada ne?e dovoljno vinuti k nebu. Barem se meni tako ?inilo.
Dalje »
Objavio/la:
iluzija, 20. Feb. 2007. u 7:26 |
TERSAONA |
11 komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
