Say ‘hello’ to my little friends!
Ve? danima ja glo?em kosku i reim. Ve? danima se suspreem, poput pseta na prenapregnutom lancu, brojim zvijezde i zavijam na mjesec, i sve oslukujem ne?e li minuti bat koraka niz haustorsko stepenite. Kona?no, evo, utihnu i posljednji cokot tvrde, crne gume po jo tvr?em, sivom betonu, i mojom cyber-gajbom zavlada tiina. Na vakat, kaem, jer ja ovo vie izdrat’ ne mogu!
Ja, ina?e, ne bih tebe davio s ovom pri?om, samo bih se pokupio i otiao, ali… nemam kuda?! Osim ovo malo ekrana, ja drugog doma nemam. A ovaj mi postaje sve tjenji i tegobniji, ma ne znam u kakav se cirkus ovo pretvori? E, kad se samo sjetim koliko sam se bio obradovao kad sam ?uo da ?e se ovo zvati Tersaona…
