Umijeće tersanja

Kontra

Princip je univerzalan u ?itavom �ivom svijetu. Po njemu se ravna svako �ivo bi?e koje se mo�e kretati - od ?ovjeka do amebe. Ili od amebe do ?ovjeka. Ako i najprostijem, jednostani?nom organizmu, izgubljenom u bespu?ima Petrijeve �olje u �kolskom laboratoriju, u jedan kraj njegovog prebivali�ta spusti� kap otrova ili neke �tetne materije, taj paramecij ili ameba ?e, nepogre�ivom precizno�?u, pobje?i na suprotan kraj, ?im do njega dopru prve molekule �tetne tvari.

Ta bi?a nemaju ?ula ni osjetila, nemaju ni razum, ni pamet, niti barataju sa sje?anjima, pretpostavkama i zaklju?cima, pa se, svejedno, pona�aju isto kao mi, koji sve od ovog prethodno pobrojanog imamo na svojoj strani i ?ime se svakodnevno di?imo. Na� svijet, dodu�e, nije staklena posudica u sterilnom, bijelom laboratoriju, pa se valja dobrano pomu?iti da bi se sklonilo od onoga �to nas mo�e spopasti i napasti.

Na� um, me?utim, nije ni�ta drugo do jedna apstraktna Petrijeva �olja, ograni?en prostor unutar kojega obitavaju na�a pamet, na�a svijest i podsvijest. Prostor, kojem zna� svaki kutak i iz kojeg ne mo�e� pobje?i, osim ako, po definiciji, jednog dana ne osvane� van sebe. U tako malom prostoru, mi bje�imo sa jednog kraja na drugi, jo� od malih nogu. Nekog pla�e zmije, nekog mrak, neko ne voli kad se osje?a bespomo?no, neko se u�asava sramote i poruge od strane drugih… Svi mi imamo svoje otrove, od kojih ?e nam se �eludac zgr?iti, a pamet pani?no zaplivati ka suprotnom kraju.

No, mi isto tako imamo i osje?anja i pamet, pa kao i svako bi?e koje posjeduje ovo dvoje, mi smo u stanju osjetiti strah. I ne samo osjetiti, ve? smo ga, kao najbolji ?aci, u stanju nau?iti napamet. Postane nam dovoljno zamisliti zmiju, pa da se prepadnemo, ?im pretpostavimo da ?e nam se neko narugati, mi se zajapurimo i postidimo, i tako svoj strah prizivamo uz najmanji mentalni napor. Mi u svome umu precrtamo podru?ja koja nas stra�e, pa gledamo da u njih ne zalazimo. Malo-pomalo, onaj prvobitni uzrok biva zatomljen u sje?anju i, nerijetko, zaboravljen, i od svega preostane samo strah.

No, kako vrijeme prolazi, u Petrijevoj �olji na�eg uma, upravo strah postaje na� najve?i otrov. Vi�e te ne uznemiravaju zmije, njih ionako nisi vidio godinama, ve? te uznemirava strah od njih. Ne umire� stoput u sebi zato �to te je ostavila voljena osoba, nego zato �to stalno strahuje� od toga… U ovakvoj situaciji, mi opet radimo ono �to rade sva �iva bi?a - bje�imo na suprotnu, kontra stranu. I tu stvari postaju zanimljive.

Jer, ako se sje?a� po?etka teksta, na suprotnoj strani se nalazi na� prvobitni otrov, onaj od kojeg smo bje�ali dok smo, usput, u?ili svoj strah. �to zna?i da onaj ko zazire od zmija sada ide da ih lovi (ili ih barem gleda u terarijumu), onaj ko se boji visina u?i skakati iz padobrana, onaj ko pada u nesvijest ?im ugleda iglu i kap krvi se upisuje u dobrovoljne davaoce krvi. Ljudi vole re?i da ovakvim, kontrafobi?kim pristupom, savladavaju svoj strah. Istina je, zapravo, da mi od svoga straha tek bje�imo - i to na suprotnu stranu.

Ne samo na ovim jednostavnim primjerima, mi bje�imo u suprotno na svakoj razini na�eg svjesnog i podsvjesnog, na�eg racionalnog i iracionalnog. Usu?ujem se re?i da je barem polovica na�ih �ivota: polovica odluka, osje?anja, misli, izjava, postupaka… u stvari kontra. �to zna?i da sa ljudima, kao ni sa samim sobom, nikad nisi na?isto - i kad smo najiskreniji, ono �to ka�emo, osje?amo ili uradimo, mo�e zna?iti ta?no to �to mislimo, osje?amo ili namjeravamo… ili upravo suprotno od toga. Povrh svega, mi ovoga naj?e�?e nismo svjesni i ovo kontra ne sprovodimo namjerno, pa stoga nismo ni odgovorni �to je to tako.

U na�em nesavr�enom svijetu kontradikcije, ljubaznost prikriva agresivnost, ljutnja krije brigu, a bijes odra�ava bespomo?nost. Narod je ovakve pojave odavno prepoznao, rekav�i - “ko se tu?e, taj se voli”, pa za njihovo opisivanje nije potrebno koristiti nesvarljive stru?ne izraze, kao �to je, primjerice, reaktivna formacija.

“Otkrivanje” suprotnosti u ne?ijim rije?ima i postupcima je uvijek zanimljiva aktivnost. Ralph Waldo Emerson je u svoj vakat, govore?i o nekom ‘po�tenja?ini’, napisao: �to je on glasnije hvalio sebe i svoju ?ast, to smo mi br�e prebrojavali na�u srebreninu. Ja sam, svojedobno, imao jednog profesora koji je obi?avao, s vremena na vrijeme, zadati testove da provjeri na�e znanje. �to je on vi�e nagla�avao da ?e to biti samo ‘mali, rutinski testi?’, to smo mi vi�e u?ili. Nikad se nismo prevarili.

Suprotnosti se univerzalno o?itavaju, ne samo u pojedincima, ve? i u ?itavim grupama, kulturama ili tipovima karaktera. Adolescenti koji kroz goth-kulturu kontrafobi?ki prigrle smrt, zapravo bje�e od svoje nespremnosti da se uhvate u ko�tac sa �ivotom. Homofobi koji odrje�ito i agresivno nastupaju spram homoseksualnosti, u su�tini bje�e od nerazrije�enih pitanja u vezi sa vlastitim spolom. Arogantne osobe, koje na sve gledaju sa prijezirom i sa visine, zapravo se hrvu sa vlastitom nesigurno�?u. A oni pojedinci, koji na svoje spolovilo nati?u sve �ivo i ne�ivo, i isto nude na oralnu obradu svakom ko im se obrati i ko iznese svoje mi�ljenje, oni to samo ?ine iz duboko usa?ene i nezaja�ljive �elje da budu uzeti (?itaj - penetrirani) i posjedovani.

Ne ka�em da takvih ima me?u nama. Ili na blogu. Gluho bilo. Dapa?e, kontra.

Objavio/la: MoodSwingeR, 25. Jan. 2007. u 6:37 | Nesvrstano | 7 komentara |