Umijeće tersanja

Meta fora: A ?e sam ja tu?

Da, ja znam da ne bih smio tipkati ovo �to sada ?ita�, jer mi ina?e nije dozvoljeno da samostalno boravim na ovim prostorima, ali ja stvarno vi�e nisam mogao izdr�ati. Pro?e sedmica, pr?o�e dvije, pro?o�e vala i tri, te ja kona?no odlu?ih da sjednem i napi�em �ta mi le�i na du�i, srcu… ili koju ve? rije? upotrebljava� u te svrhe.

Da ti odmah i pravo velim, mene ovaj blog nikad nije ne�to posebno zanimao. Znam da ti to zvu?i ?udno, jer za mene i zna� jedino preko njega. Ali, stvarno je tako. Vjeruj mi na rije?, jer za mene je data rije? svetinja kao tek iznikla trava - ne gazi se i ta?ka. Ja sam ?ovjek, hm, bi?e, hm, entitet, koje svoj �ivot provodi na ulici, a ne na stolici (makar ista bila futrovana i presvu?ena crnom ko�om). Sve �to treba� znati o �ivotu, nau?io si jo� u ?etvrtom osnovne od u?iteljice Zore, a sve nakon toga je samo foliranje i ponavljanje istoga, samo ovaj put na latinskom ili uz pomo? zafrkanih rije?i stranog porijekla.

Za�to, onda, gubiti vrijeme na stolici? Za ekranom? Nepro�ivljen �ivot je kao… hm, kao… ma, to je ne�to najgore �to ti se mo�e desiti, pa se ne mo�e ni porediti sa ne?im. Zato, nakon �to pro?ita� ove rijetko mudre rije?i, ti lijepo izgasi tu spravu i iza?i na ulicu. Samo pazi da te �ta ne udari. A i ako te udari, nemoj da bi ti palo na pamet da mene tu�i�. Jasno?

Nego, da se ja vratim na ono �to sam htio re?i. Helem, jednog dana sti�e haber da se mi selimo. Dobro, selimo se, nema frke. Ni prvi, ni zadnji put, mada ja ne volim da mi se neko petlja u tabijat, a zna� i iz kojih razloga. E, onda je trebalo malo raspremiti, raspakovati, okre?iti zidove, popraviti prozore, povje�ati slike… ni�ta to meni nije te�ko palo, mislim, red je da i ja dam svoj doprinos da se ku?a uredi. Bila je ?ak i jedna no? kad nisam nikako iza�ao. Velika �rtva, i ja ka�em, ali kad ja dajem sve od sebe, onda dajem bez ostatka.

Uglavnom, fino se mi uselismo, raspodijelismo sve, ja se taman razba�kario… Dolazim jedno jutro sebi nakon trodnevnog ban?enja zbog prigodnih praznika (ili tako ne�to, ne sje?am se vi�e), uhvatim za vrata, otvorim… kad tamo - neko �ensko. Mlado, dodu�e, i jedro i sve �to ide uz to, ali se ja opet ne�to �trecnuh. Su�i kosu, a kosa joj sva ra�?upana, u bojama okrajaka duginog spektra, samo fali ono u sredini. “�ta radi�?” - upitam ja. “Su�im kosu.” - odgovori ona. “Ma, kakvu crnu kosu?!” “Nije crna, crvena je, sa ljubi?astim pramenovima.” “Kakvim sad pramenovima?” “Minuciozno ofarbanim.”

Nevi?an kozmetici i stylingu, ja ti tu ostanem bez rije?i i malo se sklonim, uostalom, nije moje da postavljam suvi�na pitanja, ali vidim to djevoj?e uselilo u sobu niz hodnik i tamo ne�to tipka. Pre�utim ja i odem na utakmicu, mislim sve ?e sto srediti do mog povratka, ostanem debelo iza pono?i da ostavim vremena da se stvari ra�?iste, opet preko vrata, kad tamo - neki opasan lik. Naoru�an. Sjedi na stolici i sve mu se o?i sklapaju. “�ta ti radi� ovdje, jarane?” - upitam ja, onako, reda radi. “Putujem.” - odgovara on. “Ma, ?e putuje�? U carstvo snova?” “Jok, u nepoznato.” A, u nepoznato? E, pa jarane, na dobrom si putu i na pravom si mjestu, jer ovo ovdje i meni sve vi�e i vi�e postaje nepoznato.

Ne moram ni naglasiti, i taj �to putuje se uvalio u sobicu na kraju hodnika. Sad tamo putuje, a nekad, vala, i tipka. ?ujem ja. Nego, da ti ne du�im, nisu pro�la ni dva dana, kad eto ti nekog studenta, iz provincije ka�e, i on dobi sobu. Pa i on ne�to tipka. Uto je do�la i neka gospo?a, ali ona se uselila u kuhinju, ne znam za�to, valjda voli kuhat’, samo �to ona malo kuha, a malo kucka. Dok se ja okrenuth, zateko�e se tu i majke sa djecom, a i djeca bez majki i svi ne�to tipkaju li tipkaju.

I svi dobi�e sobe.

I sad, gledam ja, gledam, puna ku?a svijeta, svako ne�to tipka. Mislim, fino je to sve, ali na �ta ?e to iza?’? ?ovjeku do?e… dobro: tersluku do?e da se nakon nekog vremena zapita - a �ta ?e biti sa mnom? Lijepo je da narod navra?a i pi�e i pametuje, mene ionako nikad nema ku?i, ali kad sam tu, isto kao da nisam u svojoj ku?i. Kao da sam stranac, rekao bi Camus. U no?i, dodao bi Massimo. A meni se ba� ne mili da budem stranac. Ni kao doma?in nisam ba� odve? nagodan. I mislim se ja… krajnje je vrijeme da ne�to poduzmem, da za�titim svoje nacionalne terslu?ke interese.

Smatram, zato, da je do�lo krajnje vrijeme da i ja dobijem svoju sobu. Pa da i ja ne�to tipkam. Mislim, nije da ?u se ja satrati tipkaju?i, ali da bar imam gdje da odmaram, dok ?ekam da mi do?e vrijeme izlasku. Jer, ako ovako nastavi, ovdje ?e biti mjesta za svakoga, samo ne?e za mene. A ja znam da to niko ne bi volio. Ne bi ni ti, jel’de? Kakva bi, uostalom, ovo bila Tersaona, da mene nema? Nikakva, dabome!

Zato pokre?em kampanju za za�titu mene i mojih neotu?ivih prava. I ti si dio te kampanje. Tra�i i ti da se i moj glas ?uje. Jer, moj glas je i tvoj glas (mada ti, mo�da, se ?ini da nije tako). Ali, ne brini, ja znam bolje. Neka se iz tvoga grla zaori: Spasimo Alfija! Potpi�i peticiju, po�alji mail, zalijepi naljepnicu na svoje auto, ispi�i sprejom na podzidu, (mo�e i sprejom po kom�ijskom autu), istetoviraj na ramenu, ugradi u piercing… jednom rje?ju - ne daj me! A ja ?u ti se ve? odu�iti, zna� mene… data rije? i tek poko�ena iznikla trava.

Joj, sada moram po?i… Evo, ve? ?ujem korake u predsoblju. I da se dogovorimo: ja nikada nisam bio na ovom ekranu, ni�ta nisam pisao, ovaj tekst ne postoji, ti ne postoji�… U stvari, ti postoji�, ja postojim, je li tako? Uglavnom, sve smo se dogovorili i ti zna� �ta i kako dalje? Odli?no! Smrt sloboda narodu, smrt… oh, whatever!

I ne zaboravi:

�ejv Alfi!

Objavio/la: Alfie, 22. Jan. 2007. u 5:44 | TERSAONA | 7 komentara |