Umijeće tersanja

Djeca u vremenu

Stajala sam usred bare, s teget plavom suknjom podignutom do bokova, plavom kapom navu?enom do u�iju, u lakovanim cipelama, bijeloj ko�ulji sa u�tirkanom kragnom i crvenom maramom oko vrata. Sa osmijehom od uha do uha, isprskana blatnjavom vodom od stopala do glave.

I nisam bila sama u toj bari. Bila sam okru�ena gomilom sedmogodi�njaka, koji su pljackali po bari, tik prije svoje prve priredbe u �ivotu. Sumnjam da je bilo ko od nas shvatao ozbiljnost te situacije. Dobro, bilo ko, osim Maje i Darka. Maja je stajala sa strane i uporno ponavljala: “Ubi?e te mama kad te vidi”, a Darko je ne�to bulaznio o priredbi, gledaocima, kako smo mi veliki i kako treba da budemo ozbiljni na dan priredbe. Dodu�e, on je bio glavni recitator taj dan, pa vjerujem da mu je bilo jako bitno da ostavi dobar dojam. Danas, iz ove perspektive vjerujem, da mu je bilo bitno da ostavi dobar dojam. Taj dan je bio Darko-�treber, ?ik-ako-smije�-Darko, tr?i-u?iteljici-Darko, ubi?e-te-mama-Darko�

U?iteljica nas je sa vriskom odvukla u prvi wc, uporno kvasila onu jednu maramicu, i poku�avala da skine blato s na�e odje?e i glava, dok smo se mi �alili: “Boli� Polako� Joj� Oprala si tu� Neka, ja ?u sama�” Ja sam uporno u sebi, ponavljala svoj dio “Tri se ruke digle ka suncu�” da ne zaboravim.

Na� dio do�ao i pro�ao. Dobili smo veliki aplauz i namr�tene poglede roditelja koji su nas ?ekali ispred �kole. Mama me je uvukla u auto, bez rije?i, a tata je upitao:

“Je li te neko gurnuo?”

Nismo se dugo vozili, a mene je mama opet za ruku izvukla iz auta i pravac u stan. Dovukla me je ispred ogledala i prijete?i naredila:

“Gledaj! Vidi �ta si uradila!”

Ona suknja se zavrnula, cipele se nisu vi�e caklile, i svuda po meni bile sme?kaste fleke. �utila sam. Opet me je za ruku uvukla u kupatilo, po?ela da skida sa mene odje?u i ugurala me u kadu.

“Mama, ja sam velika. Sama ?u se okupati” - nije upalilo taj dan.

Nije pazila ni da mi �ampon ne u?e u o?i. Ni�ta. Osu�ila mi je kosu, dodala mi pid�amu, iako jo� nije bilo vrijeme za spavanje, i opet me za ruku odvukla u dnevni boravak. Tamo su ve? bili baka i deda. E, tad sam znala da ?e sve biti u redu. Mama i tata su pri?ali, i pri?ali, i pri?ali… Ko me je nagovorio? Za�to sam sko?ila u baru? Je li ja znam �ta je priredba? Da li me je neko gurnuo? Za�to sam sko?ila u baru? Za�to? Za�to? Za�to? Obe?aj da vi�e ne?e��. I pri?ali bi oni cijelu no?, da se deda nije zaka�ljao. Onda ih je ru�no pogledao, i rekao:

“Dosta vi�e, vas dvoje! Ostavite dijete na miru! Sko?ila u baru, pa �ta? Nije ubila ?ovjeka. K’o da je bitno ko je prvi po?eo i ko je koga nagovorio. Djeca se igrala. Nije im ni prvi, ni zadnji put.”

Onda se okrenuo prema meni:

“Zlato dedino, jesu li sva djeca sko?ila u baru?”

“Skoro sva! Darko i Maja nisu.”

“Uvijek nekih politi?ara sa strane. Nema veze… Nego, je li tebi, sine, bilo dobro? Slobodno reci, ne boj se.”

“Jeste. Pravo je dobro sko?iti u baru.”

“Odli?no. Kad god tebi, sine, bude ?ejf, ti se zaleti i sko?i usred bare.”

“Ho?u, deda.”

“A vas dvoje… ako vas jo� samo jednom ?ujem da ne date djetetu da bude dijete, ima?ete sa mnom posla. Jasno?! E, hajmo sad jesti…”

- nastavit ?e se -

Objavio/la: TetaEla, 20. Jan. 2007. u 5:10 | TERSAONA | 4 komentara |